Taktička analiza Dečić 1:2 Dinamo Minsk: Igrati prvenstvo, razmišljati o Evropi

Dvije utakmice poslužile su Dečiču ako ništa drugo kao odlična priprema za prvenstvo. Bilo bi dobro da se i domaće prvenstvo shvati kao idealna priprema za Evropu naredne godine.

Sistem igre i selekcija

Trener Janković je osim Drešaja na desnom beku odabrao isti sastav kao za prvu utakmicu. Dečić je igrao u sistemu 4-3-3, iako je u prvoj utakmici raspored više izgledao kao 4-2-3-1.

Pored toga krilima Marušiću i Denkoviću zamijenjena su mjesta, pa je sada Denković igrao desno, a Marušić lijevo. Nisam siguran šta je bila ideja iza ove „rokade“, možda je imala neku defanzivnu svrhu ali svakako i ovakvi taktički potezi mogu da poremete protivnika.

Odbrana

Dečić se Dinamovoj napadačkoj 3-5-2 formaciji dobro prilagođavao prelaskom na sličan 5-3-2 odbrambeni raspored. Igračima se nije lako prilagoditi protivniku koji igra u formaciji na koju nisu navikli. Zbog toga je bitna ne samo priprema utakmice već i taktička prilagodljivost igrača u slučajevima kad nije poznato koju će formaciju protivnik igrati.

U tom smislu ekipe iz naše lige su u zaostatku s obzirom da se u bilo kom rangu takmičenja rijetko odstupa od hibridne i proste 4-2-3-1/4-3-3 formacije.

Dečić je ima i drugu, agresivniju mogućnost pokrivanja protivničkih igrača – tzv. individualnu odbranu.

Ovakav klasični presing mogao je možda poslužiti Dečiću početkom drugog poluvremena kad su stizali vođstvo Dinama.

Napad

Razvoj napada Dečića od svog gola u prvom poluvremenu nije ni mogao da funkcioniše s obzirom na početni položaj i statičnost veznih igrača Nikolića, Božovića i Božanovića. Sva tri igrača bila su pokrivena, a nisu ni puno pokušavali da stvore prostor sebi ili jedan drugom. Tako da smo bili prinuđeni da gledamo čuvena besmislena dodavanja bekova uz aut-liniju (djeluje nekad da bi ekipama odgovaralo kad bi nekako mogao se preskoči svoj potez u igri i loptu odmah da protivniku). U prvoj utakmici igra na svojoj polovini bila je puno bolja.

Međutim glavni problem u igri Dečića nije se javljao u napadu od golmana već odmah po osvajanju lopte: svi igrači samo su prebacivali odgovornost, lopta nije prenošena sa jedne na drugu stranu (iako je bilo puno prostora) a bekovi, koji su u kontra-napadima često ključni igrači, bili su blago rečeno suzdržani.

Kako je onda Dečić došao do bolje igre u drugom poluvremenu, posebno u prvih petnaest – dvadeset minuta?

Božović se počeo otkrivati više u stranu i u nazad; Vucaj je bio znatno spremniji od Božanovića da primi loptu; sva tri vezna igrača, uključujući Nikolića, bila su pokretljivija; bekovi Drešaj i Đeljaj postavljali su se naprijed i generalno bili ofanzivniji. Sve ove promjene niti su drastične niti su posebno originalne ali bile su dovoljne da promijene stanje Dečića i položaj u odnosu na protivnika. To samo govori da smo boljem napadu bliže nego što mislimo.

Izmjene

Trener Janković pravovremeno je i jasno prepoznao problem u igri na sredini terena, a ulazak Vucaja na poluvremenu unaprijedio je igru našeg tima.

Šteta je što ni jedna ni druga ekipa nisu mijenjale svoje formacije, raspored igrača unutar formacija, ili makar tip igrača na istim pozicijama. U vrijeme kad je dostupno pet izmjena trenerima se pruža mogućnost za mnogo veći taktički uticaj što bi trebalo više da koriste.

Možda ovo malo govori i o nedostatku taktičkog i stilskog identiteta naših igrača koji bi trenerima olakšao odlučivanje: za malo koga se može reći je li jasno ofanzivni ili defanzivni vezni, ima li kao krilo sklonost za otkrivanjem u sredinu, prema golu, za centaršutem, šta je kome specijalnost, po čemu je ko prepoznatljiv? Igrači bi ovo trebalo da imaju na umu kad planiraju svoje karijere, a treneri kad rade sa mlađim igračima (a i starijim).

Individualno

Zbog svog statusa u reprezentaciji nešto više u fokusu bili su Draško Božović i Fatos Bećiraj. Bilo je u njihovoj igri i dobrih i loših strana ali prvenstveno se ipak istakao golman Dušan Marković koji je tri-četiri puta odlično branio svoj gol. Jedan je od rijetkih u Dečiću koji je dobar nivo igre održao tokom cijele utakmice.

Dinamo Minsk

Dinamo je, kako je njihov trener Čeljadinski izjavio, prvi put igrao u 3-4-1-2 sistemu na prošloj utakmici sa Dečićem. Nismo stigli da ga pitamo šta je bio povod za ovu njegovu odluku, iako je sistem sa tri centralna beka kao što znamo već neko vrijeme u trendu. Period između sezona svakako je pogodno vrijeme i za naše trenere kad mogu koliko-toliko na miru mogu razmisliti kako da unaprijede i usavrše igru svog tima, što nekad znači i promjenu sistema igre.

Glavna razlika između ekipa viđena je u veznom redu. Kisljak, Bikov i Putilo bili su stalno u pokretu, praktično bez određenih pozicija tokom napada. Generalno napad Dinama vođen je smireno, kratkim dodavanjima, bez mnogo iznenađenja, možda čak i stila i tehnike, ali smisleno i jednostavno. Igra Dinama je jasno uputstvo kako bi naše ekipe mogle da unaprijede svoj napad.

Dušan Bakić odigrao je vrlo dobru prvu i solidnu drugu utakmicu. Igra u klubu sa renomeom, tehnički i taktički dobro, uz malo previše drame u duelima ali vjerovatno će biti opcija više našem selektoru prilikom odabiranja najboljeg tima.

This time next year…

Kad se saberu prva i druga utakmica Dečić je odigrao iznad očekivanja protiv kvalitetnog protivnika, u kojem, kako su i sami prije druge utakmice rekli, nisu ni razmišljali o produžecima. U prvom dijelu ove utakmice gledali smo nažalost klasični crnogorski antifudbal, ali je srećom utisak u drugom poluvremenu popravljen.

Možda je ovo pravi momenat da u Dečiću, prije svega u stručnom štabu i među igračima, počnu već sad da razmišljaju kako da ovakvu ili sličnu prepreku naredne godine u evropskim kvalifikacijama prevaziđu.

Ovakav mentalitet nažalost kod nas do sad nije bio uobičajen i domaće prvenstvo je redovno postajalo samo sebi cilj. Zato bi trebalo da trener Janković koliko je danas (bez obzira na volatilnost trenerske profesije) postavi onaj logo Lige konferencija u svlačionicu ili iznad radnog stola, da dobro bode oči, i kaže: „This time next year…bićemo bolji nego Dinamo Minsk, ne zvao se ja…“.

Analizirao: Lazar Šoć

Pročitajte i analizu utakmice Budućnosti i Llapija!

Taktička analiza Budućnost 2:0 Llapi: Dobro planirano, tražiti i nova rješenja

Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.