Taktička analiza Budućnost 2:0 Llapi: Dobro planirano, tražiti i nova rješenja

Osjećala se pripremljenost, svjesnost i planiranost u igri Budućnost koja je naš tim na ovoj utakmici činila boljom ekipom u odnosu na Lapi. Ipak, po svom tempu ovakva igra nije daleko od prošlogodišnjih utakmica sa HB-om.

Sistem igre i selekcija

Budućnost je igrala u provjerenom 4-2-3-1 sistemu mada bez jasno izraženog ofanzivnog veznog igrača, više sa naglaskom na krila. Od novih igrača od početka je bio uključen Ignjatović na desnom beku.

Trener Aleksandar Nedović se nakon utakmice požalio na nedovoljnu fizičku pripremljenost igrača (koju nije htio isticati prije utakmice) poglavito Đukanovića koji je na „na 50%“ i za kojeg kaže da je sa ekipom obavio tek tri treninga.

Ako je to slučaj znači da je drugo najbolje lijevo krilo toliko slabije od Đukanovića da ne može igrati prije njega ni kad je ovaj polovično spreman. Meni to zvuči kao prilično odsustvo konkurencije, koja je, uz visoke kriterijume, jedan od glavnih sastojaka razvoja mladih igrača.

Napad

Budućnost je vodila igru i nije žurila sa loptom. Napad se zasnivao na promjeni formacije iz 4-2-3-1 u 4-3-3 ili čak 3-4-3. Mirković ili Janković, zadnji vezni, naizmjenično su se otkrivali između dva centralna beka. Ovo je posljedično izazivalo pomjeranje bekova naprijed uz aut-liniju i krila u sredinu.

Ovaj manevar se među trenerima ranije podrazumijevao kao osnovni za uspostavljanje napadačke dominacije. Danas se primjenjuje ali rjeđe jer se uloge na boku mijenjaju: sve češće krila ostaju široko, a bekovi ulaze u sredinu, utrčavaju prema 16-ercu i slično. U svakom slučaju dobro je što je Budućnost imala plan i jasan stav kako igrati.

Trener Nedović je poslije utakmice objasnio da je poenta pomjeranja Đukanovića u sredinu, a Ražnatovića naprijed bila da se iskoristi ležernost u odbrani desnog krila Prognija (primijećena u skautingu). Cilj je bio da Ražnatović dođe do prilike za centaršut što se nekoliko puta desilo i bilo opasno. Sa druge strane ovakav manevar uskraćivao je Đukanovića za njegovu najjaču stranu igre: primanje dugih lopti široko na aut-liniji čemu slijedi vođenje i driblanje prema golu.

Odbrana

Pokrivanje prostora u sredini terena nije jača strana zadnjim veznim igračima u Crnoj Gori. Druga stvar je što protivnik to ne koristi. Greška se sastoji u napuštanju svoje pozicije na prvi pokret protivnika. Sličnu grešku pravili su na ovoj utakmici i u Lapiju. Neophodna je mnogo veća svijest o poziciji, a manja o položaju protivnika, da bi se igrao moderan, evropski fudbal.

Na konferenciji nakon utakmice trener je istakao da nije svime zadovoljan ali da će vjerovatno „istolerisati“ neke greške na račun nedovoljne fizičke pripremljenosti. Imam osjećaj da je mislio na očigledno zaostajanje Đukanovića i Mijovića po gubljenju lopte.

Sad, dok on to pripisuje nedostatku fizičke pripremljenosti, ja bih to pripisao taktičkoj, usudio bih se reći, neznavenosti mladih igrača. A, to bih uradio, jer sam odgledao dovoljno utakmica naših mlađih kategorija (ne sumnjam da su i trener Nedović i mnogi drugi), da znam da u njima krila nemaju nikakvu ili imaju minimalnu aktivnost u odbrani, posebno ako pokazuju individualno-driblerske sklonosti u napadu. Svi smo čuli za izreke tipa „svi se brane, svi napadaju“ i to bi trebalo dosljedno primjenjivati u našim timovima, a posebno mlađim selekcijama, jer je poslije teško ispraviti.

Individualno

Da se bira „man of the match“ ne znam baš kome bih da svoj glas. Janković se pokazao bitnim na sredini ali je reagovao previše nervozno i šutirao previše slabo da bi meč završio nekim laskavim priznanjem.

Iako je kasnije ušao najjači utisak ostavio je Lusero. Pokazao se kao klasični ofanzivni vezni igrač, odlično se kretao i postavljao između linija, otkrivao u svakom napadu i odlično centrirao Miloševiću kod najbolje šanse u drugom poluvremenu. Ima odličnu tehniku iako povremeno prećeruje sa dodirima i precjenjuje svoj šut. Sve u svemu unaprijedio igru od kad je ušao.

Lapi

Lapi nije bio ni blizu dominacije sa loptom kao Budućnost ali shvatanje fudbala je slično. Počeli su u standardnoj 4-2-3-1 formaciji. Isključenju su se prilagodili lako i bez izmjene premještanjem zadnjeg veznog Šabanija na upražnjeno mjesto centralnog beka i prešli na 4-4-1.

Neđe tokom drugog poluvremena, zapisao sam: „Zamijenit’ 31, uvesti zadnjeg veznog i igrat’ na 2-0“. Uvaženi kolega Batatina kao da me je čuo pa je nešto kasnije uveo Robsona, zadnjeg veznog umjesto jednog od ofanzivnih igrača. U čemu je bio problem? Budućnost je imala višak u sredini (3v2), a osim toga Rivera (br. 31) jedan od te dvojice, nije puno pomagao u odbrani, pa su Terzić, Mirković i Janković lako kombinovali.

U Lapiju se istaklo nekoliko pojedinaca, prije svih Fernandinjo, lijevi bek. Odlične tehnike i driblinga, agilan, ofanzivnog mentaliteta, solidnih opcija za dodavanje i dobrog centaršuta pokazao je pristup igri koji fali našim bekovima.

Izmjene

Bez jačih utisaka. Nije bilo nekih posebnosti, a kamoli kakvih taktičkih vratolomija (neka pomjeranja je izazvao ulazak Lusera). Mada je i pristup igri u drugom poluvremenu bio prilično suzdržan – uglavnom se održavao status kvo.

Zaključak pred revanš

Raduje ozbiljan pristup pripremi utakmice i udio taktičkog i kolektivnog djelovanja u igri. Dvomeč je ipak daleko od dobijenog. Tempo napada je bio generalno spor i podsjećao je na utakmice Budućnosti od prošle sezone…pomalo i pretprošle…dobro od svake ranije sezone.

Pošto vjerovatno nećemo analizirati revanš Budućnosti (ima još naših uvaženih visokih evropskih predstavnika), da iskoristim priliku da odgovorim na klasično studijsko pitanje: „Šta biste vi uradili na mjestu tog i tog trenera?“

Stavio bih od početka Lusera, i to na mjesto napadača. Lusero bi se tokom napada povlačio, a Đukanović i Mijović bi slično ovoj utakmici ulazili u sredinu; dobila bi se generalno i defanzivnija formacija jer bi ovakav igrač bio aktivniji u odbrani od klasičnog napadača. Tako da, dva u jedan. Bi li ovaj plan uspio? Ne znam, ali to nije razlog da se ne proba. Ali kako poslovično oprezni stručni konsultanti na televiziji umiju reći: „Trener ipak najbolje poznaje ekipu, sa igračima je svaki dan, ostavio bih to njemu“, itd.

Analizirao: Lazar Šoć