Taktička analiza Finska 2-0 Crna Gora: Prilika za učenje
Sjedio sam prije dvije-tri godine sa jednim kolegom trenerom, pripremali smo se za trening mislim, kad su pored nas prošli reprezentativci Finske, neki kadeti-omladinci. Malo se našalio pa je rekao: „Fudbalska nacija…“. Jesu li Finci fudbalska nacija ne znam, ali da smo mi odigrali protiv njih kao što su oni protiv nas siguran sam da bismo kolko je sjutra objavili kandidaturu za „Zlatnu boginju“.
Uglavnom, da krenemo od igre našeg tima…
Sistem igre i selekcija
Selektor Radulović se odlučio za 1-5-3-2 formaciju. Sličan izbor napravio je protiv Jermenije i djeluje da je ovo naš možda i prvi izbor za utakmice u gostima. Najavljivao je selektor različitu igru sa Rumunijom i Finskom u taktičkom smislu tako da promjena formacije toliko ne iznenađuje. Dobro je što se selektor i u ovom slučaju, kao i po pitanju selekcije držao početnog plana. Treneri lako upadaju u zamku zadržavanja i istog tima i istog sistema dokle god on dobro funkcioniše bojeći se da ne pogriješe.
Vjerovatno je dobro što je tim značajno promijenjen i što se vidi planski pristup selektiranju igrača u ovom ciklusu. U taktičkom smislu djeluje ipak da je raspored igrača bio previše bukvalan i očigledan, svako je bio tačno na svojoj poziciji. Znam, znam, tako bi valjda i trebalo, neko će reći. Trebalo ako se želi čvrsta odbrana i predvidiv napad. U suprotnom dobija se raznovrstan napad i manje sigurna odbrana, pa neka izabere kome se što sviđa.
Izmjene
Uvođenje Hakšabanovića sredinom drugog poluvremena značio je prelazak sa 5-3-2 na 4-4-2 formaciju. Možda se očekivalo da selektor promjenu ove vrsta napravi na početku poluvremena. Tada je uveo, između ostalih, Camaja na mjesto napadača, što je zaličilo na ulogu Hakšabanovića protiv Rumunije, kad je donijelo dobre rezultate.
Napad
Sjećaju se možda neki koji su svojevremeno igrali jednu kompjutersku igricu, trenersku simulaciju, da je prije utakmice mogao da se podesi „mentalitet“ ekipe, pa je bila i opcija „ultradefensive“ (što je u redu, stavljao sam je i ja sa nekim Linfildima i slično). Ali naš mentalitet na ovoj utakmici nije bio ultra – defanzivan, nego Gibraltar – defanzivan (uz dužno poštovanje Roju Ćipolini i drugovima). Bio je prilagođen igri između reprezentacije iz Lige B i reprezentaciji iz Lige D, što mi nismo, iako smo u Ligu B ušli skoro. Zbog toga u prvom poluvremenu bukvalno nijedan napad nije iskorišćen za stvaranje bilo čega, čega je selektor svjestan i što je pomenuo u izjavi nakon meča. Bolja igra pružena je u drugom poluvremenu.
Odbrana
Odbrana je bila brojčano pojačana u odnosu na utakmicu sa Rumunijom. Prvi primljeni gol, koji je završen akcijom 3v3 protivničkih napadača sa našim centralnim bekovima, nas svakako upozorava da je dobro kretanje suparnika teško zaustaviti i pri visokoj koncentraciji koju našu igrači imaju. Za stepen više potrebno je detaljno poznavanje direktnih protivnika, kako bi se više predviđalo i ispravnije odlučivalo, često za vrlo kratko vrijeme. Ali sa pritiskom pod kakvim se odbrana našla, teško je bilo očekivati bilo što drugo.
Finska
Finska je igrala u sistemu 5-2-3, za razliku od njihovog standardnog 5-3-2 sistema. Promjena nije bila velika ali je zajedno sa izborom Lingmana u sredini i Niskanena na boku imala za cilj da učini igru Finske ofanzivnijom, makar za jedan stepen u odnosu na utakmicu sa Bosnom i Hercegovinom. U drugom poluvremenu nije bilo velikih promjena, iako su sve više vremena provodili u odbrani u 5-4-1 rasporedu.
Individualno
Da sam ja selektor Finske i da mogu da izaberem jednog igrača Crne Gore da igra za moj tim (recimo) to bi poslije ove utakmice bio Draško Božović (da se razumijemo, igrač mi nikad nije bio simpatičan, njegova nepouzdanost u držanju pozicije je upadljiva ali makar pokazuje želju da dobije loptu). Unaprijedio je igru u drugom poluvremenu i skupio za kratko vrijeme dosta dodavanja.
Moglo se primijetiti u danima utakmice sa Rumunijom da Marko Vukčević i Risto Radunović, naša dva krilna beka na ovoj utakmici, uživaju poštovanje rumunskih novinara i navijača, što je već samo po sebi uspjeh. Uspjeh je i što su potekli iz naše lige. Ali ne moraju da izgledaju kao da su iz naše lige potekli prije pet minuta: „uz liniju, pa dokle se stigne“. Ima tu valjda i još nekih opcija, koje će siguran sam, ne samo oni već i ostali naši igrači lako i brzo pronaći, na zadovoljstvo svih nas.
Da zaključimo…
U osnovi nije se desilo ništa spektakularno. Izgubili smo u gostima od jače i bolje reprezentacije, koja je skoro igrala na Evropskom prvenstvu. Selektor i igrači rade ono što je do njih – bore se i trude da osvoje što više bodova. Ovo je samo prilika da se zamislimo nad našim svakodnevnim radom u fudbalu, predrasudama koje imamo i profilom igrača koje razvijamo, kako bi jednog dana reprezentacija uživala plodove našeg rada.
Finci imaju (ili su do skoro imali) interni naziv za svoj fudbal: „potkupalo“, što u prevodu znači nešto kao „besciljno udaranje lopte“ (zvuči poznato). I u ovome je vjerovatno osnovna razlika između nas i Finaca: oni svoje sposobnosti ocjenjuju objektivno, kritički, tako da kad postanu svjesni svojih nedostataka mogu da krenu naprijed. Valjda je bolje o sebi imat’ odgovarajuće mišljenje, a bit’ uspješan, nego štiti svoj ego u svakoj prilici, a ostajat’ u mjestu.
I još nešto, nevezano za ovu utakmicu. Često se može čuti u „javnom diskursu“ kako je neka utakmica „odrađena“. Utakmica i fudbal se ne odrađuju, fudbal se igra.
Analizirao: Lazar Šoć
Pročitajte i analizu meča Crna Gora – Rumunija
