Odbrana na visokom nivou, napad unaprijeđen, problemi u organizaciji igre

Dobri taktički izbori, nastavak čvrste odbrane i poboljšanja u napadu stoje iza odličnog rezultata protiv Rumunije. Pobjeda ipak krije zamke i postoji opasnost od precjenjivanja i individualnih i kolektivnih izdanja.

Selektor Radulović se protiv Rumunije odlučio za 4-4-2 formaciju, vjerovatno na tragu posljednje uspješno završeno utakmice sa Grčkom i igre na domaćem terenu. Najzanimljiviji taktički izbor svakako je Hakšabanović na mjestu napadača (može se govoriti o stepenu njegove povučenosti i eventualno igri na mjestu ofanzivnog veznog, ali djeluje da je igrao u paru sa Mugošom).

Selektor je odluku, kako je rekao na konferenciji, zasnovao na Hakšabanovićevom iskustvu igranja na ovoj poziciji u Rubinu. Hakšabanović je odigrao vrlo dobro: njegove odluke sa loptom bile su uglavnom ispravne (uključujući i asistenciju kod prvog gola). Postavljanje krila u sredinu napada uvijek je zanimljiv izbor. Igrača stavlja pred nove zadatke, do izražaja dolaze drugi kvaliteti, a može biti i izazovno za protivničku odbranu.

Izmjene u drugom poluvremenu su postepeno, jedna po jedna povećavale odbrambenu snagu naše ekipe. Utakmicu smo završili u 4-4-1-1 formaciji sa dva beka na krilnim pozicijama.

Nešto složenija izmjena bio je ulazak Božovića umjesto Jovovića (koja je podsjetila na ulazak Erakovića protiv Grčke, isto pri rezultatu 0-0). Hakšabanović je time prešao na lijevu stranu, dok je Božović nastavio na njegovoj poziciji, ali povučenije, kao ofanzivni vezni. Bilo bi zanimljivo viđeti Božovića, ili njemu sličnog igrača, na bočnoj poziciji. Raspored sa Hakšabanovićem na boku, a Božovićem u sredini sigurno je čvršći, jasniji, očigledniji i poznatiji igračima, ali mnogo češće nego što se misli ili primjećuje na boku igraju centralni vezni igrači. U tom slučaju igrači se mnogo manje drže početnih pozicija što napad čini raznovrsnijim.

Tokom napada protivnika istakla se naša odbrambena četvorka koja je djelovala vrlo usklađeno, često precizno formirajući liniju. Predosjećali su opasnost i već na prvi znak dodavanja u prostor prema našem golu bili u pokretu, tako da su manje-više svaki put prvi stigli do lopte. U našem rasporedu jasno su se uočavale dvije linije od po četiri igrača. Strah od slabosti Jankovića i Raičkovića u odbrani gola pokazao se neopravdanim i selektor je očigledno dobro procijenio njihove sposobnosti u tom pogledu. Učinak od dvije utakmice za redom bez primljenog gola svakako nije slučajan.

Naš napad u drugom poluvremenu daje najviše sadržaja ovoj pobjedi. U tom periodu nismo žurili s loptom i po tome se ova utakmica razlikuje od one protiv Grčke. Sa druge strane u prvom poluvremenu napadalo se uglavnom po pravilu „nije ono što možeš da postigneš, nego ono što možeš da izbjegneš“ (tipičnim za prilike u nas), tako da nije bilo puno rizika. Srećom, kasnije se slika promijenila, kako i sam selektor kaže, nakon što je na to skrenuta pažnja igračima u pauzi. Pristup izgradnji napada iz drugog poluvremena ostavio je svakako ohrabrujući utisak.

Koliko su centralni bekovi u ovoj utakmici više preuzeli odgovornost toliko su zadnji vezni igrači (koje smo maloprije pohvalili za odličnu odbranu, a možemo dodati i odličnu reakciju po gubljenju lopte) bili pasivni. Navijači i publika prepoznaju kad igrač nema namjeru da učestvuje u igri i toga treba biti svjestan. Ovo je potencijalno sljedeći korak u unaprjeđenju našeg napada, za šta stručni tim i igrači sigurno mogu naći rješenje, ako ne za ove, onda za sljedeće utakmice.

Zadnji vezni igrač hoda ili lagano trči pored protivničkog igrača
Zadnji vezni se postavlja tačno iza protivničkog igrača

Formacija Rumunije 4-3-3 nije imala nekih posebnih odlika. Taktički klasičan pristup – u stvari taktike kao da i nije bilo puno (ako pod time podrazumijevamo svjesne promjene u sastavu, formaciji, rasporedu igrača, planu igre i sl.). Moguće da su neke grublje promjene napravljene u odnosu na ranije utakmice, za koje se najčešće vezuje sistem 4-2-3-1.

Vrijedi pomenuti zamjenu mjesta dvojice krila Ivana i Mihaile oko 35. minuta i ulazak Maksima odmah poslije pauze, što je bila ofanzivna izmjena. Naravno jedna utakmica nije dovoljan uzorak za procjenu kvaliteta igre. Osim toga, selektor Rumunije Edvard Jordanesku ostavio je tokom boravka u Podgorici utisak ozbiljnog i strpljivog trenera, pa će se o kvalitetu Rumunije moći bolje govoriti tek poslije druge utakmice.

Za kraj treba istaći naše prekide koji djeluju dobro pripremljeni i uvježbani. Centaršutevi koji su imali Vujačića za metu bili su uglavnom precizni. Možda bi uskoro mogli da postignemo gol na ovaj način.

Za CGsport.me analizirao: Lazar Šoć

Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.