Robi, vrijeme je!
Lutanje se nastavlja. Crna Gora pod Robertom Prosinečkim i nakon 16 utakmica nema igru, nema sistem i nema rezultate. Poraz na Maksimiru (4:0) pokazao je svu nemoć i konačno otvorio pitanje – dokle ovako?
foto: FSCG
Ako je ikada postojala utakmica koja je ogolila sve slabosti Crne Gore pod Robertom Prosinečkim, to je bila ova u Zagrebu.
Ne toliko zbog rezultata – izgubiti od Hrvatske 4:0 nije sramota sama po sebi – već zbog načina na koji su „hrabri sokoli“ izgledali na Maksimiru. A izgledali su kao ekipa bez plana, bez sistema, bez jasne ideje, i ono najgore – kao tim koji ne zna ni šta igra, ni zašto igra.
Prosinečki, čovjek koji je dobio drugu šansu nakon fijaska u Ligi nacija, sada je konačno i definitivno pokazao da ne zna šta radi. Nema tu više dileme.
Ako je martovski minimalac protiv Farskih Ostrva i mukom izborena pobjeda nad Gibraltarom bili alarm, onda su jun i jesen donijeli potpuni kolaps. I pokazali da nam ona pobjeda po užasnom vremenu u Nikšiću protiv Turske i nije trebala, koliko god to zvučalo nesportski, jer na terenu uvijek igrate za rezultat, pobjedu…
Čini se da bi Crna Gora dobila mnogo više da je i tada izgubila…
Češka nas je rutinski riješila u oba meča po 2:0, Hrvatska nas je “izula” s terena – 8 primljenih, 0 postignutih golova protiv ozbiljnih reprezentacija u tri meča. To je bilans selektora koji tvrdi da „zna“ i da „gradi“, a zapravo luta od utakmice do utakmice.
Prosinečki nema pojma šta želi
Lutanje je, zapravo, postalo zaštitni znak ovog mandata. Prosinečki ne zna ni osnovne pozicije svojih fudbalera. Navijači, novinari, obični ljudi sa tribina, vide da Stevan Jovetić i Driton Camaj ne mogu pokrivati desnu stranu protiv Hrvatske.
Vide da Milan Vukotić nikad u životu nije igrao desno krilo, da Stefan Lončar godinama nije defanzivni vezista, da je Vasilije Adžić igrač koji se mora graditi i gurati naprijed, a ne ostavljati po strani.
Ali Robi to ne vidi. Ili ne želi da vidi.
Nije ni podmladio tim koliko je trebalo i moglo, nije podigao rezultate, nije stvorio sistem. Obećanja su se svela na maglu, a utakmice na agoniju.
I tako smo došli do poražavajuće statistike: 16 mečeva, 10 poraza, negativni rekordi, potpuno izgubljena nada za Svjetsko prvenstvo.
Tri kola prije kraja kvalifikacija više nemamo čak ni teoretske šanse. Ostaje da se sprema Liga nacija 2026. nakon Mundijala i nada da će generacija koja stasava dobiti šansu da barem pokuša nešto za Euro 2028.
Pitanje je samo – s kim na klupi? Da li će Dejan Savićević napokon presjeći i razdvojiti emociju od funkcije, pa smijeniti bivšeg saigrača?
Jer Crna Gora nema vremena da čeka da Robi „ukapira“. Čekali smo godinu i po, čekali kroz poraze i poniženja, kroz eksperimentisanje i improvizaciju, kroz utakmice u kojima smo izgledali kao provincijski tim. Dosta je.
Na Maksimiru se vidjelo sve – i nemoć i naivnost i potpuna odsutnost bilo kakve vizije protiv Hrvatske koja nije mnogo “zapinjala”.
Ako Prosinečki ostane, biće to samo još jedno produžavanje agonije. Ako ode već danas, možda bar ostane tračak nade da Crna Gora može početi ispočetka, sa nekim ko zna šta znači voditi reprezentaciju.
Robi, vrijeme je.
Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.
Mario Andrijašević se bavi sportskim novinarstvom od 2008. godine, kada je pokrenuo svoj prvi blog. U periodu od 2012. do 2015. bio je urednik crnogorske verzije poznatog portala FightSite.hr.
Dvije godine je radio kao sekretar KK Sutjeska, što mu je dodatno proširilo iskustvo u sportskoj administraciji.
Diplomirao je sportsko novinarstvo na Fakultetu za sport u Nikšiću, čime je stekao akademsku podlogu za svoju karijeru. Od 2019. godine je osnivač i glavni urednik portala CGsport.me, posvećenog sportskim dešavanjima u Crnoj Gori i šire.
