Lalatović: Dočekali su me kao boga, trebaju mi pojačanja
Nenad Lalatović otvoreno o lošem startu na klupi Budućnosti, propuštenoj šansi za Evropu, nedostatku pojačanja i podršci navijača u Podgorici.
foto: FK Budućnost, Rusmin Radič
Podgorička Budućnost proživljava težak start nove sezone pod komandom Nenada Lalatovića.
Srpski stručnjak preuzeo je ekipu u jeku priprema za evropske kvalifikacije, ali je evropski san “plavo-bijelih” potrajao tek nekoliko sedmica – poslije eliminacije od jermenske Noe u prvom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona, uslijedio je i poraz od moldavskog Milsamija u drugom pretkolu Lige konferencija.
U razgovoru za Meridian sport, temperamentni trener naglašava da ga uprkos teškoj situaciji okružuje povjerenje i podrška.
“Ovdje imam maksimalnu podršku, navijači me cijene, meni niko ništa nije rekao. Dobili smo novog predsjednika, čovjeka još nijesam ni upoznao, ali nadam se da će se situacija malo stabilizovati u narednom periodu. Takva je situacija kakva je. Trebaju mi pojačanja. Moramo da uzimamo najbolje iz Crne Gore, kao što Zvezda dovodi najbolje iz Srbije. Mi smo Budućnost, mi smo najveći klub ovdje. Samo da su mi doveli tri igrača ušli bismo u grupnu fazu”, istakao je Lalatović.
Ispuštena šansa
Budućnost je propustila veliku priliku da stigne na prag grupne faze Lige konferencija – u trećem kolu čekao bi je Virtus iz San Marina.
“Krivo mi je, mnogo mi je krivo… Povedemo 1:0 u revanšu, igrač nam se povrijedi, promašimo dva penala, promašimo dvije ‘mrtve’ šanse, pa primimo gol u 90. minutu iz drugog šuta na utakmici. Nevjerovatne stvari su nam se dešavale”, dodao je on.
Lalatović ne krije da bi sve bilo drugačije da je klub reagovao pravovremeno na tržištu.
“Iskreno, nijesmo se pojačali adekvatno. Pustili smo desnog beka da ode bez zamjene, imamo slabiji tim, igrači koji su bili nosioci su sada u Partizanu. To je samo pokazatelj da kvalitet postoji, ali da zamjene nije bilo.”
U Srbiji me ne cijene
Posebno ga boli percepcija u domovini.
“U Srbiji samo znaju da napišu ‘sunovrat crnogorskog fudbala’. Što nijesu napisali da je Nenad Lalatović bio pred senzacijom i izbacivanjem Noe koja vrijedi 30 miliona eura. Dominirali smo s igračem manje, igrali kao Barcelona, to niko u Srbiji ne piše. Vidjeli smo u četvrtak ko je ispao i kako, neću nikoga da imenujem. Ovdje mi navijači prave pjesme, dočekali su me kao boga i kao niko prije, na čemu im se od srca zahvaljujem, ali kao da neko ne želi da se piše o meni. Kao da je zabranjeno.”
Talenta ne fali
U razgovoru je pohvalio rad omladinske škole Budućnosti, iz koje su potekli brojni talenti.
“Budućnost, Sutjeska, Dečić… Real Madrid, Barcelona, Atletico Madrid. Pa mi smo dali dva igrača Partizanu koja sada nose igru ‘crno-bijelih’, to je pokazazelj koliko smo veliki klub. Potpisujem da će za koju godinu mali Andrija Bulatović biti najbolji zadnji vezni Evrope. Ali nijesam ga zatekao u klubu, kao ni Andreja Kostića i Milana Vukotića. To su sve produkti škole Budućnosti i to pokazuje kakvi su fudbaleri Crnogorci. Omladinska škola je odlična zahvaljujući Srđanu Radonjiću, nekadašnjem igraču Partizana, koji je moj veliki prijatelj. Izbacio je sjajne igrače, osvajaju se titule u mlađim kategorijama.”
Prisjetio se i slavnih imena iz prošlosti crnogorskog fudbala.
“Nekada su iz te škole izlazili Mijatović, Savićević, braća Brnović, Burzanović… Sada imaju plejadu talentovanih fudbalera, treba forsirati djecu i zato sam malo ljut što nijesmo dobili pojačanja makar u toj djeci kada su nam otišla četiri igrača. Umjesto da se pojačamo, mi smo oslabljeni. Presrećan sam što sam ovdje, što radim u Crnoj Gori, nadam se da su loša vremena iza nas i da ćemo sa novim predsjednikom i upravom zajedno krenuti u nove pobjede.”
Za kraj, emotivno se osvrnuo na prerano preminulog sportskog direktora Budućnosti, Andriju Delibašića.
“Andrija je bio moj drug… Čuvao sam ga u derbijima, veliki čovjek, ljudina, gromada. Ne znam što bih sve mogao da kažem o takvoj veličini. Viđam mu sina, nadam se da će biti bolji od tate. Dao bih sve na svijetu da sam mogao da radim sa njim u Budućnosti. Ovim putem pozdravljam njegovu porodicu i prijatelje i dok god je mene on će uvijek biti živ.”
Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.
Mario Andrijašević se bavi sportskim novinarstvom od 2008. godine, kada je pokrenuo svoj prvi blog. U periodu od 2012. do 2015. bio je urednik crnogorske verzije poznatog portala FightSite.hr.
Dvije godine je radio kao sekretar KK Sutjeska, što mu je dodatno proširilo iskustvo u sportskoj administraciji.
Diplomirao je sportsko novinarstvo na Fakultetu za sport u Nikšiću, čime je stekao akademsku podlogu za svoju karijeru. Od 2019. godine je osnivač i glavni urednik portala CGsport.me, posvećenog sportskim dešavanjima u Crnoj Gori i šire.
