Šolina rukometna filozofija: Povjerenje igračima, konstantnost i taktičko prilagođavanje

Ko je Vlado Šola i kakvu rukometnu filozofiju zagovara? Donosimo kratak komentar šta možemo da očekujemo od legendarnog hrvatskog golmana.

foto: RK Zagreb

Vladimir Vlado Šola preuzeo je crnogorsku reprezentaciju, u vrlo bitnom momentu za naš rukomet.

Lavovi su imali lošiji nastup na Svjetskom prvenstvu, Zoran Roganović je odmah odlučio da napusti reprezentaciju, pa se Petar Kapisoda dao u potragu za novim selektorom.

Izbor je pao na igrački trofejnog Vlada Šolu, svjetskog šampiona iz 2003., zlatnog sa Olimpijskih igara 2004. godine i jednog od popularnijih hrvatskih rukometaša svih vremena.

Poznat i po svojoj boji kose, Šola je bio sjajan golman, no kao trener nije ostvario značajnije rezultate.

Bez velikih rezultata

Iako njegova karijera traje od 2011. godine, vodio je pretežno klubove koji ne igraju veliku ulogu u svjetskom rukometu, a kratko je bio trener PPD Zagreba. Zadržao se tu četiri mjeseca, sam podnio ostavku i pokazao da posjeduje odgovornost.

Doduše, bio je u lošem momentu, jer je taj tim mijenjao trenere, pa su se u jednoj sezoni izmijenila tri trenera.

Sada 54-godišnji Hrvat ima zadatak da uradi nešto veliko sa Crnom Gorom. Dobio je ekipu u dobrom momentu, sa odličnom atmosferom i konekcijom sa navijačima, a gledajući rezultate naših mlađih selekcija, i momke čiji se kvalitet mora iskoristiti za nešto veliko.

Jer, budućnost nam ne djeluje sjajno, pa moramo iskoristiti sadašnjost.

Prvi zadatak biće povratak Lipovine

Vladan Lipovina CGsport
foto: Bojana Mentović, CGsport

Šola bi prvo trebalo da se pozabavi povratkom Vladana Lipovine. On zbog svađe sa Zoranom Roganovićem nije bio dio tima proteklih godinu i po, ali je riječ o previše kvalitetnom igraču da bi ga se Crna Gora odrekla.

Koliko je cijenjen desni bek govori i činjenica da ga je nedavno angažovao svjetski i njemački šampion Magdeburg.

Konstantnost u izboru igrača

Šola je često gostovao u hrvatskim medijima kao stručni konsultant. Odatle je lako izvući i njegovu rukometnu filozofiju.

“Dođe novi selektor i ima nove vizije i ideje, mijenjaju se igrači, sistem igre. A iskustvo je ključno, to se stiče tako da igrač dobija povjerenje i nakon neke lošije partije. Kad si ti na terenu “stara kost”, veći je respekt protivnika, veća je tvoja sigurnost. Kontinuitet koji mi nemamo i ne održavamo, reflektuje se na igru”, govorio je Šola o prethodnim nastupima Hrvatske reprezentacije, koju je očajno vodio Hrvoje Horvat.

Direktan

Ne libi se da kritikuje, pa je direktno govorio o stanju u hrvatskom rukometu.

“Zapravo smo u “govn…” Sistem finansiranja sporta nije dobar. Kako klub kao što je Dugo Selo može stvarati igrače kad se bore sa egzistencijalnim problemima? Nažalost, tako je i u košarci, odbojci, možda “prežive” fudbal i vaterpolo. Fudbal za jedan uspjeh kao što su ovi u Rusiji i Kataru, dobije 100 miliona nečega, i oni će opstati. A mi smo stalno na rubu, bilo je tako i kad smo osvajali najsjajnija odličja. Nije sve u novcu, ali nažalost ispada da je tako. Svi zajedno moramo sjesti i pokušati spasiti što se spasiti može. Treba da se “resetujemo”, počnemo iz početka i zapnemo. I baza, i oni s vrha piramide. Ne govorim to samo za rukomet, govorim o sportu uopšteno”, komentarisao je stanje u Hrvatskoj Vlado Šola.

Ekipe se moraju prilagođavati protivniku

Nedavno je Hrvatska doživjela debakl protiv Egipta, rano ispala iz borbe za četvrtfinale Svjetskog prvenstva.

Šola je posebno komentarisao igru u odbrani.

“Kad god bismo ubrzali igru, izgledali bismo bolje. Mi pričamo o 5-1 dok ne naletiš na ekipu koja igra 7 na 6. Da, 5-1 je sjajna ideja, ali je skoro neizvediva protiv timova koji ne igraju 7 na 6. Mi moramo imati i drugu sjajnu obranu kao što je 6-0”.

“Mi većinu vremena pričamo kako ćemo igrati brzo, a na kraju to ne sprovodimo. Protiv Danske se to pokazalo. Sami sebe limitramo bez veze. Mi imamo ljude koji to rade u svojim klubovima. Kako Barca igra, kako Kielce igra, kako Kiel igra… Zašto mi ne igramo. Ritam je danas rukomet tako se trenira, nema stajanja na loptu. To je samo nužno zlo”.

Ponovo je istakao – igračima treba vjerovati.

“Vidjeli ste primjer Gerarda u Francuskoj u četvrfinalu. Nije se sastao s loptom, Desbonet je bio bolji, ali to ne znači da Gerard opet sjutra neće biti broj 1. Mi se divimo Landinu, a on je godinama stasao uz Kaspera Hvidta, da bi 2011. preuzeo ulogu. Vrhunski ne mijenjaju po 10 godina i to sve govori”.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *