Nebojša Simić za CGsport: Gladni smo uspjeha i idemo hrabro na Svjetsko, crnogorski rukomet zaslužuje više

Crna Gora ima malo, ako uopšte i postoji, popularnijih i voljenijih sportista od golmana selekcije koju Crnogorci najviše vole.

Nebojša Simić sa ostalim “lavovima” osvojio je srca navijača onim što javnost i samo traži od naših reprezentativaca – borbenošću i nevjerovatnim patriotizmom koji naši rukometaši pokazuju.

Za sve što ostave na terenu, rukometaši dobiju odgovor sa tribina, i to kakav!

“Kada igramo kući osjećaj je uvijek fenomenalan. Protiv Kosova smo odigrali veoma dobru utakmicu. Sa navijačima smo u proteklom periodu ostvarili dobru konekciju, dolaze u velikom broju, dobijamo pozitivne poruke i komentare, tako da je jako lijepo biti biti reprezentativac i sa saigračima dijeliti momente koji će biti uspomene za cijeli život“, kaže za CGsport.me Simić.

“Lavovi” su nedavno počeli borbu za plasman na Evropsko prvenstvo 2024. godine. Nakon samo dva kola, i trijumfa protiv Kosova u Podgorici i Bosne i Hercegovine u Sarajevu, momci Zorana Roganovića praktično su već na turniru u Njemačkoj.

„Očekivali smo teži meč u Bosni i Hercegovini. Shvatili smo ih ozbiljno, igrali na visokom nivou. Momci su bili fenomenalni, odbrana je bila na zavidnom nivou tako da sam tu bio i u njihovoj sjenci. Naši navijači su bili veoma glasni, imali i odličnu interakciju sa navijačima Bosne i Hercegovine, tako da smo srećni jer nam ta pobjeda znači gotovo siguran odlazak na Euro“.

Na Svjetskom prvenstvu kao u Mađarskoj

Simo i drugovi u januaru igraju na Svjetskom pvenstvu, sa ambicijama da prođu grupu, a onda…

„Idemo kao jedna mala zemlja i skromna ekipa koja uvijek teži da iz sijenke napravi dobar rezultat. Nakon proteklog Evropskog prvenstva smo malo izašli iz te sjenke. Ekipe nas ozbiljnije shvataju, a ujedno i naše ambicije rastu. Smatram da treba da prezumemo odgovornost i igramo kao na prvenstvu Evrope – brzo sa puno golova i pokretljivu odbranu. Vjerujem u tim i dobar rezultat. Jedino što može da nas spriječi su povrede jer ne možemo da prišutimo gubitak bilo kog igrača. Kako stvari stoje, Čavor neće igrati na Svjetskom prvenstvu i to je veliki gubitak. Nadam se da će ostali biti zdrav jer tako jedino možemo da napravimo dobar rezultat”.

Crna Gora je u grupi sa Španijom, Čileom i Iranom. Prolaz prve faze je realnost, ali u drugoj se ukrštaom sa grupom u kojoj su Francuzi, Poljaci i Slovenci.

„Dobili smo dobru grupu. Izuzev Španije, za očekivati je pozitivan rezultat protiv ostalih ekipa. Svi dolaze da se dokažu. Krećemo od Španije gdje imamo male šanse jer je to mnogo jaka reprezentacija i uzima veliki broj medalja proteklih desetak godina. Mi ćemo svakako igrati jako kao i uvijek. Ako dokažu da su bolji od nas na terenu, srećno im bilo. Ukrštanje je pak teško, jer nam dolaze jake reprezentacije i moraćemo da tražimo veliko iznenađenje. Ali, kao što sam rekao, da prvo budemo zdravi, a onda možemo mnogo“.

Cijelog života pod pritiskom

Crnogorci koliko god voljeli neku reprezentaciju ili tim, često imaju velika, pa i nerealna očekivanja. To ne smeta čuvaru mreže Melsungena.

„Nikada me nijesu plašila očekivanja. Cijelog života igram pod nekim velikim pritiskom, protiv jačih protivnika. Igrač mora da posjeduje neku dozu drskosti i arogantnosti, da je nezavisan od komentara i uticaja spoljašnje sredine, te da se samo fokusira na utakmicu i rezultat. Ako taj rezultat ne bude pozitivan i krenu ružni komentari – ako su iz osnovanih razloga treba ih prihvatiti i dobrim igrama ih eliminisati. Ako su neosnovani, ne treba se ni obazirati”, kaže Simić.

Podsjetio je i na podršku koju su momci u crvenom dresu imali tokom januarskog šampionata Evrope.

“Uživali smo ogromnu podršku publike iako smo od Francuske i Islanda izgubili ubjedljivim rezultatima. Komentari su svakako bili fenomenalni, tako da nijesam doživio još uvijek da nas neko uzima zdravo za gotovo. Ljudi vjeruju u nas, raduju se, podržali su nas i protiv Grčke u baražu iako smo odigrali prvi meč na lošijem nivou. Vjerujem u reprezentaciju, vjerujem u navijače i ne želim da mislim šta će biti ako ne uspijemo. Idem da igram rukomet na najvećoj rukometnoj smotri, da izborimo drugi krug. Ali, uvijek skromno, iz sijenke i gladan uspjeha. Nikad pod uticajem straha ili sumnje”!

Ljubav i poštovanje navijača se osjeća

Miljenik navijača postao je i zbog emocija koje ne krije na terenu.

„Ljudi mi dosta prilaze u Crnoj Gori, prepoznaju me i pozdravljaju, djeca traže autograme i fotografije. U kafićima i restoranima ne mogu da platim račun. Lijep je osjećaj kada te ljudi prepoznaju i cijene. Podrška navijača mi znači sve, ja sam jako zavistan od atmosfere i energije. Volim kada ljudi navijaju, kada se igrači bacaju za svaku loptu. Tada ključa krv u meni, to je teško objasniti jer tijelo samo reaguje. Nevjerovatan je to osjećaj, baraž protiv Grčke je možda i najbolja atmosfera. Pjevanje himne sa 7.000 ljudi zajedno… Ko se tu ne „zapali“, taj nema razloga da se bavi sportom“.

Već pet sezona Simić brani boje bundesligaša Melsungena. Produžio je i ugovor sa timom iz istoimenog grada. Kaže da uživa u nastupima u najjačoj evropskoj nacionalnoj ligi.

„Jako sam zadovoljan. Život u Njemačkoj je dobar, produžio sam ugovor jer su oni zadovoljni, a i meni prija ovaj porodični život. Već sam upoznao sve ljude koji su povezani sa klubom. Bundesliga je fenomenalno takmičenje sa punim halama u svim utakmicama. Neizvjesni su mečevi, ekipa sa dna može da pobijedi ekipe sa vrha, a sa 18 ekipa imamo dosta utakmica. Nije za svakog igrača jer je dosta teže igrati nego evropska takmičenja jer sam branio i u Ligi šampiona dvije sezone“.

„Izgubili smo neke bodove protiv na papiru lošijih ekipa, ispustili i neka iznenađenja protiv timova iz vrha. Forma mi je dobra i samo da nastavim ovako“.

O Ligi šampiona ne sanja, posebno nakon što je iskusio nastup u elitnom rangu. Takođe, ističe da je igračima iz bivše velike Jugoslavije teže da se probiju do TOP timova u odnosu na igrače iz Zapadne Evrope.

„Iskreno, ne znam da li su mi ambicije Liga šampiona. To je zanimljivo takmičenje, ali igrao sam i u polu praznim dvoranama. Ima dosta putovanja što je zahtjevno fizički. Njemačka liga mi odgovara kao što sam rekao. Ne znam šta donosi vrijeme, ali shodno mojim partijama i brojkama, vjerujem da bi interesovanje bilo veće od velikih klubova. U rukometu dosta igra odakle dolazite, Skandinavci, Francuzi i Njemci su cjenjeniji od nas od kada su klinci. Naši igrači su uvijek u deficitu kada krenu da se bave rukometom“.

Crnogorski rukomet i klubovi zaslužuju i moraju imati bolje uslove, čestitajte nam ulaganjem

Poslije Evropskog prvenstva dosta se govorilo o stanju crnogorskog rukometa. O tome su jasno i glasno govorili i igrači, apelujući da se stanje poboljša.

„Više puta sam rekao da je stanje u crnogorskim rukometnim klubovima nezadovoljavajuće. Mladi igrač željni dokazivanja imaju minimalne šanse da to ostvare kroz klupski angažman i najbolja šansa im je da na preporuku menadžera pođu u neku drugu ligu, ili kroz reprezentaciju naprave korak dalje. To je jako tužno jer je rukomet nacionalni sport, rezultati u obje konkurencije ne izostaju. Ako neki sport zalužuje pažnju, to je rukomet. Kada ostvarimo rezultat, ljudi koji zanemaruju sport i podmladak dolaze da nam čestitaju. Ne moraju mi čestitati uspjehe, već napraviti ozbiljan klub za našu djecu. To su sve čestitke koje mi trebaju“.

Tema domaćeg prvenstva i kvaliteta klubova ne zahtjeva dodatna pitanja…

„Priča se dosta o tome, pokušava da se pokrene, ali to ide malim koracima. Pričao sam sa nekim ljudima, prije svega oko RK Budućnost. Imali su sluha, dobili su nove sponzore kroz lokalnu samoupravu. Nadam se da će se tu napraviti malo ozbiljniji klub. Ne mora imati finansiranje kao košarka, ali ti timovi imaju ozbiljne timove, ulaganja. Crnogorskom rukometu treba klub u regionalnoj ligi i evropskom takmičenju, koji bi bio sačinjen od domaćih mladih igrača. Tako bi imali šansu da pokažu kvalitet, dobili priliku da pređu u neki veći klub, a mi bi u reprezentaciji dobili nove kvalitetne igrače“.

„Unazad 5-6 godina jedini mladi igrač koji je uspio da donese ozbiljan doprinos je Radojica Čepić. Branko je tu bio od ranije, a sa Radojicinim doprinosom smo uspjeli da prođemo grupu. Šta bi bilo da imamo još nekog takvog igrača… Jednostavno ih nema, to je nešto što je tužno, a razlog je jasan – ulaganja i odnos prema rukometu“.

“Lavice” zaslužuju podršku

A sedam dana je ostalo do početka Evropskog prvenstva za žene, čiji je jedan od domaćina i Crna Gora. Golman kojeg trenira španska legenda Roberto Garcia Parrondo vjeruje da djevojke Bojane Popović mogu mnogo, a nada se i dobroj podršci publike.

„Rukometašice igraju kući i mogu da naprave dobar rezultat. Znam naše navijače i naše djevojke u takvoj reprezentaciji mogu da naprave dobar rezultat. Ušle su u smjenu generacija nakon opraštanja Bojane Popović, Katarine Bulatović i ostalih igračica koje su bile dio velikog uspjeha 2012. godine. Tranzicioni period je trajao par godina, sada je igra usklađenija i spremne dočekuju ovaj šampionat. Od mene će uvijek imati podršku, pratiću utakmice kao i cijela Crna Gora i navijaću. Grupa je dosta jaka sa ekipama koje ozbiljno ulažu u rukomet. Ipak, na domaćem terenu, naše djevojke mogu da pobijede bilo koga. Samo hrabro i bez pritiska. Da igraju rasterećeno, da uživaju u atmosferi u Crnoj Gori i da ih publika i kada bude teško isprati i vjeruje u njih. Nadam se da će to biti lijepa priča“, zaključio je Simić.

Mario Andrijašević
mario.andrijasevic@cgsport.me

foto: Stefan Ivanović, RSCG