Taktička analiza Rumunija 0:3 Crna Gora: Bez najavljene ofanzive, odbranom i prekidima do nove pobjede

Koliko smo u ove dvije utakmice „pomogli“ Rumunima da proslave sto godina svoje reprezentacije, ne bi me čudilo da našem selektoru brzo stigne neka ponuda od Fe-Će-Se-Be-a ili tako nešto.

Ali pobjede su „piće najslađe duševno kojijem se pjane pokoljenja“. Stoga ne treba padati u sevdah (mislim može ko ‘oće, nije problem) već naučnički nepristrasno proučiti svoju igru.

Sistem igre i selekcija

Iako je kad je objavljen sastav djelovalo da ćemo igrati u sistemu 4-4-2 sa centralnim/ofanzivnim veznim igračem (Savićevićem) na boku (što me obradovalo) nije bilo tako. Na lijevom krilu naše 4-2-3-1/4-4-1-1/4-5-1 formacije igrao je Nikola Krstović. Pomislio sam zato nakon prvih minut-dva utakmice da bismo se na račun njegovog kretanja mogli braniti u 4-5-1, a napadati u 4-4-2 formaciji. Iako se na kraju nismo upuštali u tako intrigantne taktičke ideje ovo je još jedan štrik koji selektor može staviti pored svojih procjena defanzivnih mogućnosti i sposobnosti naših igrača, ovaj put Krstovića.

Napad              

Pred ovu utakmicu selektor je konkretno najavio „ofanzivnu Crnu Goru“ i istakao da imamo igrače koji mogu da „zadrže loptu“. Osjetio sam da nije u pitanju klasična „idemo na pobjedu“ trenerska izjava već da selektor ima ideju kako da to ostvarimo. Ali ako pogledamo koliko smo imali dužih napada, koliko smo imali loptu u posjedu (40%), o ofanzivnijoj Crnoj Gori i igračima koji mogu da zadrže loptu nije bilo ni govora.

Svjesni pokušaji postepenog dolaska do protivničkog gola mogu se svesti jedino na period između 20. i 30. minuta kada smo imali par dobrih i osmišljenih napada. Iako je ovo možda i najteži dio igre za uvježbavanje, razvoj i primjenu reklo bi se da smo trenutno na ispodprosječnom nivou.

Odbrana

Dvije taktike bile su ključne za naš clean sheet na ovoj utakmici: broj igrača na sredini i saradnja na bokovima (dobro, plus odbrane Mijatovića). Za razliku od prve utakmice sa Rumunijom kad smo igrali u formaciji 4-4-2 protiv njihove 4-3-3 selektor je uveo Savićevića umjesto jednog napadača i izjednačio odnos na sredini (3v3).

Drugi momenat je aktivnost bočnih veznih igrača u odbrani što postaje naš zaštitni znak. U tom smislu na ovoj utakmici posebno se istakao Krstović (dobar primjer za naše igrače u mlađim kategorijama u kojima 90% krila, a kamoli napadača ne učestvuje u odbrani).

Izmjene

Uvođenjem Raičkovića umjesto Šćekića u 74’ selektor je osvježio tim ali izmjena nije imala preveliku taktičku vrijednost i njome se nije postiglo koliko se moglo. Ušao je odmorniji igrač, ali rezultat od 0-3 na petnaest minuta do kraja utakmice Lige nacija (koje su ipak do juče bile prijateljske utakmice) je vjerovatno momenat da se proba kadrovski nešto novo, uvođenjem Bubanje recimo.

Osim toga Raičković je mogao zamijeniti Savićevića, pa bi se prešlo sa 4-4-1-1 na 4-5-1 i dobila jača sredina; ako nije htio da mijenja sistem selektor je onda mogao isto tako uvesti Andriju Vukčevića umjesto Stefana Mugoše, postaviti ga na lijevog beka, a igrače sa te strane (Radunovića i Krstovića) pomjeriti za jedno mjesto naprijed dobijajući defanzivniju varijantu iste formacije.

Rumunija

Rumunija je manje-više ponovila igru iz Podgorice, i taktički i po stilu i kvalitetu igre. Sa druge strane ne bismo ih smjeli ni previše kritikovati. Pitanje je kad ćemo mi biti sposobni da dominiramo nad protivnikom kao što su oni nad nama prvih dvadeset minuta. Drugo je što veći posjed ništa ne garantuje i što djeluje da Rumunija ima nekoliko precijenjenih igrača u napadu.

Iz našeg ugla je dobro što je selektor „pogodio“ da Rumunija neće mijenjati svoj 4-3-3 sistem (protiv Bosne i Hercegovine u gostima igrali su u 5-3-2 formaciji) i na tome zasnovao, sigurno makar dijelom, izbor naše formacije.

Individualno

S obzirom da su Mugoša, Janković i Mijatović očigledni kandidati za igrača utakmice učinak i igra Vukana Savićevića na ovoj utakmici vrlo lako bi mogla proći „ispod radara“ (što bi rekli u Stouku na Trentu). Odlično je dodavao loptu pod pritiskom, odbrambeno popunjavao prostor u sredini, preuzimao odgovornost u izgradnji napada, a utrčavanjima po našoj lijevoj strani napadao prostor ispred Kirikeša moguće da bismo iskoristili njegovu potencijalnu slabost u igri 1v1. U svakom slučaju, taktički vjerovatno naš najbitniji i najbolji igrač na ovoj utakmici.

Imamo običaj da učinak napadača prosuđujemo isključivo po broju postignutih (ili nepostignutih) golova. S obzirom da se naš plan igre zasnivao na formuli odbrana + prekidi, ne može se biti ni previše strog niti od napadača očekivati veliki uticaj van 16-erca. Ali ako kritički procijenimo igru naših najboljih napadača (kroz ove četiri utakmice), mogla bi se napraviti pristojna kompilacija nesigurnih, tehnički loše izvedenih dodavanja, a ne i puno boljih primanja ili šuteva. Ne znam koliki su oni perfekcionisti, ali ja da sam na njihovom mjestu, o tome bih dobro razmislio.

Rezime

Selektor Radulović je ovom utakmicom učvrstio, možda najviše do sad, stil igre naše reprezentacije: disciplinovano, borbeno, takmičarski i odbrambeno (treneri uglavnom ne vole kad se igra njihovih ekipa opisuje odbrambenom ali trenutno, iako daje rezultate, nemamo puno izbora).

Sa druge strane, prvenstveno defanzivni pristup, ni sad ni u ubuduće, ne mora značiti da igra nije zanimljiva. Taktički, krenuli smo da usložnjavamo ali ostaje značajan prostor koji se može popuniti različitim izborima, promjenama, odlukama prije i tokom utakmice. U tom pogledu, ne vidim zašto naša reprezentacija ne bi bila na nivou ostalih u Evropi i posebno na nivou onih koje učestvuju na velikim takmičenjima.

Analizirao: Lazar Šoć

Pročitajte i analize prethodnih mečeva Sokola OVDJE!