Taktička analiza Crna Gora 1-1 BiH: Ima l’ nešto i od boda preče?

Da li su neriješeni rezultat i bod sa Bosnom i Hercegovinom trenerski, igrački, takmičarski i svaki drugi uspjeh naše reprezentacije? Svakako.

Bosna i Hercegovina trenutno ima igrače u boljim klubovima i bolje je rangirana je na FIFA rang-listi, a igrali su u možda najjačem sastavu. Koliko će se poslije ove ili bilo koje druge utakmice u našoj zemlji igrati bolji fudbal, pitanje je možda koje bi trebali sebi češće da postavljamo.

Sistem igre i selekcija

Naš selektor Radulović odabrao je potpuno isti sastav i formaciju (1-4-4-2) kao u prvoj utakmici sa Rumunijom. Što nam to govori? Da u odsustvu Savića i Jovetića (mada smo ovo počeli da govorimo malo mehanički) i još nekih igrača selektor smatra da je ovo najbolji naš tim. U tom slučaju reklo bi se da je pozicija lijevog veznog u formaciji 4-4-2 izuzetno upitna. Jovović je na ovoj poziciji odigrao dvije utakmice na našem terenu izuzetno borbeno, odgovorno i koristio je brzinu u napadu, ali previše puta do sad smo ga gledali kako svoj učinak svodi na nekoliko iznuđenih auta da bismo se sad oduševljavali zbog jedne prečke (mada svaka čast za dribling, a i šut).

Odbrana

Hakšabanović je u sredini imao zadatak da pokriva Hadžiahmetovića ili Pjanića, pa je naša formacija usljed toga izgledala više kao 4-4-1-1. U osnovi, danas se rijetko i može viđeti 4-4-2 formacija sa dva klasična napadača. Najčešće se na nju pređe tokom utakmice kad je ekipi potreban bolji rezultat.

Naša odbrana nalazila se pod većim pritiskom nego protiv Rumunije. Ne samo što su Bosanci i Hercegovci duže napadali, bekovi bili ofanzivniji, napadač se više i raznovrsnije kretao, već najviše zato što su ofanzivni vezni BiH (Hotić-Krunić-Gojak) stalno utrčavali između naših odbrambenih igrača napadajući prostor prema golu. Ovo je udvostručavalo težinu zadatka svim našim „braničima“ jer su u jednačinu svog postavljanja i reagovanja morali uračunavati još jedan značajan element. To su većinu utakmice činili vrlo dobro.

Obavezno treba istaći mali broj prekršaja naših igrača (samo četiri) što ukazuje ne samo na borbenost već i na smislenost igre u odbrani.

Napad                        

Kad bih ja, kojim slučajem, bio trener ili analitičar u stručnom štabu reprezentacije, predložio bih za prikazivanje igračima tri naša napada: iz 41., 56. i 89. minuta (eventualno iz 28.). Sva tri napada završena su slično, šutevima sa lijeve strane. Ali, elementi koji ove napade međusobno povezuju, a od ostalih odvajaju, jesu veći broj dodavanja i što je najbitnije prenošenje lopte sa jedne na drugu stranu. Ovi napadi bili su bogatiji od drugih i po kretanju bez lopte (otkrivanje zadnjih veznih, protrčavanje bekova, napuštanje svoje pozicije (Hakšabanović)).

Poenta napada u kojem je Jovović pogodio prečku nije samo u tome što smo bili blizu gola, do gola se može doći i iz najgore sprovedenog napada, nego što smo najboljim šutem završili jedan od dva najbolja napada u prvom poluvremenu. Najbolje je i najkorisnije kad su golovi i šanse posljedica kvalitetne i smislene igre, a ne slučajnosti. Zato ističem ova tri napada kao primjere koje bih, makar ja, volio češće da gledam u igri naše reprezentacije.

Izmjene

Vjerujem da je ulazak Božovića umjesto Raičkovića u taktičkom smislu bio ključan za naš dobar odgovor poslije primljenog gola. Božović je za četvrtinu utakmice imao odnos tačnih i netačnih dodavanja 10-3, a Raičković prije njega 16-4. Ovo možda nije fer prema Raičkoviću s obzirom da smo dok je on bio na terenu mogli komotnije da se branimo pri rezultatu 0-0, ali ukazuje na veću potrebu za veznim igračima koji su spremni da prime loptu (naša vjerovatno najslabija tačka od postanka reprezentacije).

Bosna i Hercegovina

Reprezentacija BiH insistirala je na kratkim dodavanjima od golmana, posebno pod pritiskom. Ovo je za svaku pohvalu i pokazuje koliko se shvatanja fudbala mogu razlikovati i među susjednim zemljama. Čak i u zagrijavanju, a što su vjerovatno prepoznali naši treneri, golmani su učestvovali u igri „čuvanja“ lopte (za one koji možda ne znaju, igra između dvije ekipe sa ciljem zadržavanja lopte što duže u svom posjedu, u ograničenom prostoru).

Ahmedhodžić, centralni bek, najviše je pokazao – smiren u svakoj prilici, dobre tehnike, izbjegavao je nasumična nabacivanja lopte naprijed. Puno puta ga se moglo viđeti kako se, nakon što je prva opcija zatvorena, okreće leđima protivničkom golu i dodaje loptu unazad. Osim toga, proveo je dosta vremena na našoj polovini (nad ovim stilom igre centralnog beka mogli bismo eventualno da se zamislimo kad radimo sa igračima u mlađim kategorijama).

U taktičkom smislu najznačajniji je bio ulazak Prevljaka umjesto Pjanića, kad je formacija promijenjena iz 4-2-3-1 u 4-4-2.

Individualno

Umjesto pohvaljivanja ili kuđenja pojedinih igrača, možda je bolje ponuditi alternativni ključ za procjenjivanje nečijeg učinka ili kvaliteta igre. Razlika između, sa jedne strane, igre pojedinca koja se zasniva na snazi, borbenosti i izdržljivosti i sa druge strane stila koji se zasniva na tehnici, smislu i kretanju bez lopte je kao između crno-bijelog i televizora u boji – ovo drugo je puno prijatnije za gledanje.

Fudbal je igra razmišljanja i svako ko igra (prvenstveno) na fizičke i kondicione kvalitete promašuje njen smisao. Šta mi u stvari govorimo o igraču kojeg (prividno) poslije utakmice hvalimo jer je dobio puno duela ili pretrčao kilometara? Zašto su igrači koji ‘oće, smiju i umiju da igraju izuzetak, a oni koji ga preživljavaju pravilo? Vjerujem da u našoj reprezentaciji ima još igračkog potencijala među našim momcima koji će selektor izvući na površinu.

Završna riječ…

Još jednom, čestitke našem selektoru i igračima koji se u teškoj grupi snalaze vrlo dobro i koje, kako za sad djeluje, teško može bilo ko savladati. Možda i previše tražimo od njih: da istovremeno stvaraju i postižu rezultate. Ali sve što selektor i reprezentacija rade neminovno je primjer i poruka svima ostalima koji se u našoj zemlji bave fudbalom (kako igrati, koga birati).

U ovom momentu djeluje da su potrebne izuzetno jake poruke kako bismo makar malo ispravili naš nakrivo nasađeni fudbalski mentalitet i podizali nove generacije zdravih, zrelih i igrača koji na terenu stvaraju i uživaju. Neće zato selektor zamjeriti, ako možda i više nego što bi smjeli, u tom smislu uložimo nade u njega i naše reprezentativce.

Analizirao: Lazar Šoć

Pročitajte i analize prethodnih mečeva Sokola OVDJE!

Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.