Nož u leđa
Odluka UEFA da zbog rasizma suspenduje stadion „Pod Goricom“ pogodila je sve navijače, koji su, bez obzira na ime protivnika, političku situaciju, imali želju da napune stadion, da bodre SVOJ tim, da dođu zbog naše države, ne zbog protivnika.
San o odlasku na Evropsko prvenstvo je živio, nakon odlične igre u Sofiji i krađe sudije Ruddy Buqueta, o kojoj ne treba posebno govoriti, došao je očekivani poraz od zahuktale Engleske. Igra pak u oba duela je pokazala da Crna Gora zaista može da se nosi sa protivnicima u grupi koji pretenduju na mjesto broj dva, ali od petka sedmog juna, taj san je ugašen.
Ma koliko željeli da vjerujemo, sa dva boda iz tri utakmice, uz ovakvu situaciju u ekipi na EURO se ne može. San koji su samo par sati pred meč srušila tri čovjeka.
Ljubiša Tumbaković samo nekoliko časova pred meč saopštio je da neće voditi reprezentaciju u meču sa Kosovom, nakon, kako je saopšteno „pritisaka iz Srbije“. Da ne istrče na teren odlučili su i igrači Crvene zvezde, Filip Stojković i Mirko Ivanić.
Tumbaković je stigao na klupu „sokola“ januara 2016. godine. Statistika kaže da je u 26 mečeva ostvario po sedam pobjeda i remija i 12 poraza. Toliko kritikovani, pa i od strane autora ovog teksta, Branko Brnović, ima veći procenat pobjeda, pa je u 33 meča imao skor 11 trijumfa, deset remija i 12 poraza. I nula napuštanja reprezentacije.
Bivši trener Partizana nije ništa posebno donio igri naše selekcije. Nije nas odveo ili približio velikom takmičenju, nije donio neki poseban stil igre, ali je uprkos tome imao podršku čelnika Fudbalskog saveza. Podršku, koju svakako nije opravdao.
Samo par sati pred početak važnog meča sa Kosovom, Tumbaković je saopštio da neće voditi reprezentaciju. Pitanja je mnogo, a ono ključno je – šta je čekao?
Politička situacija između Kosova i Srbije je poznata, ali i stav Crne Gore i UEFA prema ovom pitanju. Nije jasno, znajući da će se meč igrati, i da će pritisci postojati, zašto se Tumbaković odmah nakon žrijebanja nije zahvalio predsjedniku FSCG Savićeviću i napustio klupu?
Zašto se preko Crne Gore vodi politika Srbije, iste države čiji čelnici redovno sjede za sto sa predstavnicima Kosova? Da li je moguće da čovjek, profesionalac, na ovakav način izda igrače i državu koju je, volio je ili ne, predstavljao?
Od čovjeka koji ima 66 godina, očekivalo bi se malo više mudrosti, poštovanja, prema igračima, navijačima, cijeloj Crnoj Gori. Na kraju, jesmo mali, ali imamo ponos.
Tumba je od nas dobio sve, sve što smo mogli da pružimo, a onda nam okrenuo leđa i povukao se u najgorem mogućem trenutku.
O Ivaniću i Stojkoviću ne treba posebno govoriti. Stojković je toliko puta pokazao da ne zaslužuje da brani boje Crne Gore, da je samo pitanje ko ga je i zašto držao u reprezentaciji.
Crna Gora, Crnogorci, Fudbalski savez, juče su dobili nož u leđa, od ljudi koji su je predstavljali, koji su dobijali novac od ove države i Saveza. Nadam se da će ovo biti posljednji put, makar bili najgori na svijetu, da ovakvi ljudi budu dio našeg tima. Postoji toliko igrača, klinaca, trenera, koji bi uradili sve da budu dio “sokola”. FSCG mora da pokaže ozbiljnost, ponos, da ne dozvoli ovakvim ljudima da više ikada predstavljaju našu državu. I FSCG, ali i drugi savezi.
Ako su mogli Marušić ili Simić, ako je rođeni Kosovar Fatos Bećiraj mogao da nosi kapitensku traku, da se bori, mogli su i oni. Nijesu htjeli. Ugasili su naš san, a Crna Gora treba da ih zauvijek pamti. I da im obezbijedi posebno mjesto u svojoj istoriji. A istorija Crne Gore i Crnogoraca nije mala.
Mario Andrijašević
(mario.andrijasevic@cgsport.me)
