Rukometno savršenstvo

ihf

Crnogorski rukometaši „vole“ da zavise od teških utakmica i (ne)mogućih misija. „Zlatni lavovi“ desetog aprila dočekuju ekipu Danske. Nakon lošeg početka kvalifikacija, poraza od Ukrajine u gostima, a onda senzacionalnog remija u Podgorici sa Farskim Ostrvima, za Vladana Lipovinu i drugove situacija je prilično jasna – poraz u oba meča od Danske znači i kraj nadanjima u plasman na Evropsko prvenstvo.

Danci dakle desetog aprila stižu u Crnu Goru, a tri dana kasnije će biti domaćini našoj selekciji. S obzirom da prve dvije ekipe iz grupe idu na Evropsko prvenstvo, jasno je da se Crna Gora, Ukrajina i Farani bore za mjesto uz neprikosnovene Dance.

Ipak, za razliku od drugih selekcija, prije svega Ukrajine, naš tim je doveo sebe u poziciju da mu treba barem bod u dvomeču sa Danskom. A Danska je, ako baš, baš ne pratite rukomet, olimpijski i svjetski šampion, i aktuelna sila broj jedan u svijetu rukometa.

Tradicija rušenja favorita

Istina, naša selekcija je već rušila rivale koji su na papiru bili OGROMNI favoriti, poput Njemačke, Švedske, pa i tog duela sa Rusijom kada smo obezbijedili nastup na prvenstvo svijeta. Ipak, Danska je neko novo „čudovište“, sa ekipom koja je dvostruko pokrivena na svim pozicijama.

Dominacija na Svjetskom prvenstvu, jedinom peharu koji kolijevka rukometa (doduše, spore se sa Njemcima ko je izmislio „handbold“) nije prije osvojila, stvorila je feštu u cijeloj državi, a meč finala sa Norveškom pratilo je 2.7 od 5.7 miliona stanovnika. Zemlja koja živi rukomet protiv malene Crne Gore. Podatak koji nam ne ide u prilog.

O sili Danske bi se moglo pisati u serijalima, analizirajući svakog igrača i svaku poziciju, te šta on znači u sistemu Nikolaja Jacobsena, selektora Danske i trenera Rhein-Neckar Lowena.

Danska je na svom vrhuncu. Najtalentovanija generacija koju je ova država imala koristi plodove rada Ulrika Wilbeka, čovjeka koji ih je vodio pratkično cijelu deceniju (2005-2014). Napravivši smjenu generacija, Wilbek je imao strpljenje, plan i podršku, stvorivši svjetsku silu, te obezbijedivši sebi brdo trofeja. Gudmundur Gudmundsson je preuzeo kormilo, osvojio Olimpijsko zlato 2016. godine i „palicu“ predao aktuelnom šefu Jacobsenu, koji je, pored svojih taktičkih kvaliteta, kreirao sjajnu atmosferu u timu.

Hansenov show na Svjetskom prvenstvu

Na januarskom SP-u, Mikkel Hansen je pokazao da je igrač broj jedan današnjice, dominiravši terenom, kako kroz golove, tako i kroz asistencije. Lider, komandant, MVP prvenstva i strijelac 72 gola. Njegova igra bila je kao sa druge planete, ostavljavši i novinare bez komentara, a protivnici, oni najbolji u svom poslu, nijesu znali šta da rade sa njim, pa smo kao neutralni gledaoci uživali su simultankama Hansena sa defanzivnim majstorima koje je dovodio do ludila, poput Luke Karabatića u polufinalu.

Dvometraš Kiela i ponajbolji golman protekle decenije Niklas Landin, kao i Rasmus Lauge našli su se u timu turnira.

Landin se, pored svojih poznatih golmanskih kvaliteta, specijalizovao da kazni svaki kiks kod napada protivnika bez golmana, a snagu na crti osiguravaju pivoti Zachariassen, te dva Toft Hansena.

ihf

Danska krila su super-brza. Iskusni Lasse Svan Hansen nekako, ma koliko i vi bili brzi, pronalazi način da uvijek bude prvi u kontri, a tu je još jedan Landin, Magnus. Dodajmo i tu Hannoverovog Morten Olsena, Mensaha Larsena… Spisak je zaista predugačak.

Mozak Lauge

Lauge je, uz Hansena, pak ključ igre, a o njemu je govorio i naš proslavljeni trener Veselin Vujović, u svojoj kolumni za balkan-handball, uoči finala Norveške i Danske. Vuja je čak Laugea stavio ispred Hansena.

„Sa Dancima je nevjerovatan osjećaj. Pored klupe si, misliš da ti je reprezentacija napredovala i igra fenomenalno, a na kraju izgubiš. Nevjerovatan osjećaj. Sve čekaš da li će pogriješiti, da li vidi da je pivotmen sam, da li će primjetiti višak na krilu, nadaš se da će napraviti neku grešku, ali nema šanse. Sve prave sa jednom savršenošću. Puno kvalitetnih igrača, gotovo svi igraju u inostranstvu, Bundesligi, ali trojica se izdvajaju. Landin, Hansen i Lauge. Ovaj posljednji je za mene najvažniji, bez obzira što je Mikkel najviše eksponiran. Lauge je nevjerovatno važan, drži kontrolu u ekipi, igra fantastično odbranu, vuče polukotnru, uvjek je tu kada treba, cio teren je njegov. Danci bi bili ovdje (u finalu SP prim.a.) i da nije Hansena, ali bez Laugea ne bi bili tu gdje jesu“.

ihf

Ovakva sila nam dakle, stiže u goste u srijedu veče.

Naše, kao navijača Crne Gore, kao Crnogoraca i Crnogorki je da ovoj sili priredimo „pakao“, da „Morača“ izgleda kao u  duelima sa Švedskom i Njemačkom, kada su tadašnji reprezentativci, a današnji selektor i sportski direktor Zoran Roganović i Draško Mrvaljević, uz podršku sada predsjednika RSCG Petra Kapisode, tada maestralnog Vaska Ševaljevića i drugih reprezentativaca, dali ne 100, već 200% svojih mogućnosti. Publika ih je nosila, oni su se borili, i rezultat je stigao. Sada je red da taj osjećaj prenesu na Simića, Čavora i drugove. Pa da u srijedu zajedno srušimo svjetske i olimpijske šampione!

Mario Andrijašević
(mario.andrijasevic@cgsport.me)

foto: ihf

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.