Bivši kapiteni Budućnosti odgovorili Vukićeviću: Klub doveden do najniže tačke, bavio se izgovorima, a ne rješenjima
Grbić, Ivanović, Orahovac, Mirković i Adžić oglasili se nakon raskola sa bivšim trenerom i njegovog odlaska sa klupe „plavih“
foto: FK Budućnost
Rezovi u Budućnosti, povučeni početkom novembra, danas su dobili i svoj javni epilog odnosnu reakciju druge strane.
Odluka tadašnjeg šefa stručnog štaba Dejana Vukićevića da van planova ostavi petoricu iskusnih prvotimaca i nekoliko stranaca izazvala je snažne reakcije tek nakon završetka polusezone i njegovog odlaska sa klupe „plavih“.
Vukićević je u tom periodu obavijestio Petra Grbića, Igora Ivanovića, Adnana Orahovca, Luku Mirkovića i Vladana Adžića da više ne računa na njih, uz poruku da klub ulazi u fazu smjene generacija i da je neophodno napraviti prostor za mlađe igrače. Istu sudbinu imali su i stranci Lionel Strumia, Dragan Trninić, Sadok Kadida i Nedeljko Piščević, sa kojima je Budućnost u međuvremenu sporazumno raskinula ugovore.
Sezonu je Budućnost završila na sedmom mjestu na tabeli, daleko od borbe za titulu, a Upravni odbor kluba je nekoliko dana nakon kraja polusezone prihvatio ostavku Vukićevića.
Nedugo potom, zajedničkim saopštenjem oglasili su se upravo igrači koje je bivši trener prekrižio. Grbić, Ivanović, Orahovac, Mirković i Adžić, nekadašnji kapiteni Budućnosti, poručili su da je klub doveden do najniže tačke u novijoj istoriji i pozvali bivše trenere, kondicione stručnjake i medicinski tim da javno potvrde njihov odnos prema radu, fizičkoj spremi i profesionalnim obavezama.
Saopštenje prenosimo integralno:
“Poslije učestalih monologa rijaliti igrača i glumca koji je radio sve osim svog posla, a koji je upravo tražeći krivce u svemu osim u samom sebi ostao bez posla nakon što je Budućnost doveo do najniže tačke u novijoj istoriji kluba, došlo je vrijeme za naš glas – zbog naših porodica, imena i prezimena koje imamo, zbog naših prijatelja, zbog Budućnosti, navijača, Varvara…
Naš glas bi se čuo sve i da je situacija drugačija, ali smo čekali da se završi polusezona kako naši drugovi iz svlačionice ne bi gubili fokus, ali očigledno da je to sa bivšim trenerom bilo nemoguće, jer je sam pravio pompe iz dana u dan umjesto da je donosio pobjede. Za razliku od bivšeg trenera nećemo držati monologe i tjerati cirkus jer je naš klub završio na poražavajućem sedmom mjestu na tabeli, a to nismo radili ni kada su nas odvojili da treniramo sa strane, sami u 15.00 sati, što je protivno svim FIFA pravilima, jer je Budućnost iznad svih nas.
Nismo željeli klubu i saigračima da stvaramo još veći problem, a mogli smo vrlo lako, jer je samo jedan papir mogao da blokira račun naše Budućnosti ili transfere. Ali to bivši trener nije znao, jer je ostao u nekom svom vremenu od prije 15 godina, a tadašnji fudbal i rad su dijametralno suprotni od današnjeg…
A u tom vremenu je samoproglašeni najbolji trener Crne Gore, ima nekoliko trofeja i nekoliko pobjeda, svi znaju kako je do njih došao, ali i to malo što ima predstavlja kao da je neviđen uspjeh. I naravno, iz godine u godinu kopa jamu “svojoj” Budućnosti. Od tada do danas naravno nije uradio ništa vrijedno pomena.
I zbog toga smo dužni da upoznamo javnost sa činjenicama i saopštenjem stavljamo tačku na bilo kakvu dalju raspravu, jer ne želimo da od Budućnosti pravimo šaradu u kojoj bivši trener očigledno uživa, jer je Budućnost klub, stogodišnjak koji zaslužuje najbolje, koji je svijetu podario najbolje, a koji je svima nama dao mnogo…
Pozivamo sve trenere koji su nas trenirali – od Branka Brnovića, preko Mladena Milinkovića, Aleksandra Nedovića, Miodraga Džudovića, Ivana Brnovića, Ivana Delića i Nenada Lalatovića – da kažu da li smo ikada trenirali kad smo htjeli i koliko smo htjeli, da li smo postavljali uslove i diktirali tempo treninga ili bilo čega…
Pozivamo kondicione trenere koji su radili sa nama Nikolu Vukčevića i Milivoja Grbovića, doktora Nermina Abdića, fizioterapeute Zorana Jovovića i Damira Zejnilovića da kažu koliko smo bili fizički spremni (pojedinci i najspremniji u ekipi), koliko smo utakmica odigrali pod injekcijama za dobrobit kluba, da li smo ikada namjerno preskočili utakmicu ili možda lažirali povredu…
Ne stidimo se, za razliku od bivšeg trenera, da pomenemo imena, jer sve što pričamo je istina i nemamo čega da se stidimo, a imena se obično ne pominju samo kada neko želi da manipuliše javnošću. Toliko znamo.
Nas petorica vjerovatno sasvim slučajno imamo oko 1.000 utakmica u plavom dresu, pored toga još slučajnije smo osvojili 33 titule, a jedan od nas je počeo svoju 11. sezonu u klubu – i naravno da će pustiti korjene, jer je Budućnost njegova kuća. A u toj kući niko nikada nije bio gost, jer je prihvaćen objeručke sa svim dostojanstvom koje Budućnost nosi sa sobom, jer samo zajedno možemo da pravimo pravu sliku Budućnosti.
Ta zajednička slika se najviše ogleda u mladosti Budućnosti, kojoj nikada nismo bili prepreka, nego najveća moguća podrška, pa smo sa oduševljenjem prepuštali svoja mjesta Viktoru Đukanoviću, Lazaru Mijoviću, Milanu Vukotiću, Vasiliju Adžiću, Andriji Bulatoviću, Bodinu Tomaševiću… I uvijek će tako biti, a naši dobri odnosi sa svima njima govori o tome da smo im značili na njihovom putu razvitka.
Na kraju, vjerovatno nas čeka još jedan monolog čovjeka koji je potrošio i posljednju trenersku šansu baveći se više izgovorima nego rješavanjem problema. I opet ćemo vjerovatno slušati izgovore.
P.S.
Neka bivši trener bude svjestan da će neki od nas još da igraju i neka bude ubijeđen da ćemo još dugo da radimo i da osvajamo trofeje. To baš ne možemo reći za njega”.
Share the post "Bivši kapiteni Budućnosti odgovorili Vukićeviću: Klub doveden do najniže tačke, bavio se izgovorima, a ne rješenjima"
Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.
Mario Andrijašević se bavi sportskim novinarstvom od 2008. godine, kada je pokrenuo svoj prvi blog. U periodu od 2012. do 2015. bio je urednik crnogorske verzije poznatog portala FightSite.hr.
Dvije godine je radio kao sekretar KK Sutjeska, što mu je dodatno proširilo iskustvo u sportskoj administraciji.
Diplomirao je sportsko novinarstvo na Fakultetu za sport u Nikšiću, čime je stekao akademsku podlogu za svoju karijeru. Od 2019. godine je osnivač i glavni urednik portala CGsport.me, posvećenog sportskim dešavanjima u Crnoj Gori i šire.
