Prvi UFC borac i prvi WBC šampion iz Crne Gore u ratu riječima: Ovo nije lice crnogorskog borilačkog sporta

Miloš Janičić i Dejan Zlatičanin, prvi i jedini UFC borac i prvi i jedini WBC šampion iz Crne Gore, našli su se u centru javnog sukoba koji je od sportskog prepucavanja brzo prerastao u objavljivanje privatnih poruka, međusobne uvrede i priču o fizičkom obračunu van ringa ili kaveza.

I upravo je u tome najveći problem čitave priče.

Borilački sport godinama ruši iste predrasude

Borilački sport u Crnoj Gori, ali i mnogo šire, godinama se bori sa istim predrasudama. Da su boks i MMA sportovi za nasilnike, problematične tipove, kriminalce i ljude koji jedva čekaju priliku da ono što nauče u sali prenesu na ulicu.

Svako ko je proveo ozbiljnije vrijeme u borilačkom sportu zna koliko je takva slika površna.

Boks, MMA, kik-boks, džudo, džiju-džica i ostale borilačke discipline u svojoj osnovi traže disciplinu, kontrolu, godine odricanja, poštovanje protivnika i sposobnost da emocije ostaviš po strani kada je najteže.

Zato su ljudi poput Janičića i Zlatičanina trebalo da budu najbolji argument protiv tih predrasuda.

Jedan je postao prvi borac iz Crne Gore koji je stigao do UFC-a. Drugi je osvojio WBC titulu i ostvario rezultat koji će teško biti ponoviti. Njihove karijere trebalo bi da budu dokaz klincima koji danas prvi put ulaze u salu da iz male zemlje, bez idealnih uslova, možeš da stigneš do najveće svjetske scene.

Umjesto primjera, dobili smo Instagram rat

Umjesto toga, ovih dana gledamo upravo onu sliku koju protivnici borilačkog sporta godinama pokušavaju da mu zalijepe.

Javne uvrede. Prozivanje preko Instagrama. Objavljivanje privatne komunikacije. Raspravu o tome ko je opasniji, ko bi koga pobijedio i ko je spremniji za obračun van sportskog borilišta.

Time problem više nije samo sukob dvojice ljudi.

Problem je što kada takvu predstavu prave dva možda i najprepoznatljivija crnogorska borca svoje generacije, posljedice ne ostaju samo na njihovim profilima.

Svaki roditelj koji već sa dozom straha gleda na ideju da mu dijete trenira MMA ili boks dobija još jedan razlog da kaže: “Eto, vidite kakvi su oni.”

I to je nepravedno prema stotinama trenera i boraca koji svakog dana rade potpuno suprotno.

Prema ljudima koji djecu uče disciplini, samokontroli i poštovanju. Prema borcima koji mogu da provedu desetine minuta pokušavajući da nokautiraju jedan drugog, a onda se nakon posljednjeg zvona zagrle i čestitaju. Prema klubovima koji godinama pokušavaju da objasne da borilačka sala nije mjesto na kojem se proizvode ulični nasilnici, već mjesto na kojem se energija i agresija uče kontrolisati.

Pregledi će doći, ali sport od toga nema ništa

A onda dvojica velikih imena za nekoliko Instagram storija naprave potpuno suprotnu reklamu.

Možda će sve ovo donijeti dodatne preglede. Možda će podići broj pratilaca, napraviti hype i natjerati ljude da čekaju sljedeću objavu kao novu epizodu rijalitija.

Ali borilačkom sportu u Crnoj Gori neće donijeti ništa dobro.

Najgore od svega je što nijedan od njih više nema šta da dokazuje na ulici.

Janičić je svoju hrabrost dokazivao protiv profesionalnih boraca u kavezu. Zlatičanin je svoju dokazivao protiv najboljih boksera svijeta u ringu. Rezultati koje su ostvarili govore mnogo glasnije od bilo kakve Instagram prepiske ili rasprave o tome ko je “luđi”, opasniji ili spremniji da se potuče van sporta.

Šampion nije samo onaj koji zna da pobijedi

Pravi autoritet u borilačkom sportu trebalo bi da počinje upravo tamo gdje se završava potreba za takvim dokazivanjem.

Njih dvojica prošli su vrijeme kada se u Crnoj Gori treniralo u mnogo težim uslovima, bez današnje infrastrukture, pažnje medija i mogućnosti koje imaju nove generacije. Upravo zato bi trebalo najbolje da znaju koliko je teško izgraditi poštovanje prema borilačkom sportu.

I koliko ga je lako srušiti.

Jer klinac koji danas ulazi u salu neće prvo gledati njihove profesionalne skorove. Gledaće šta rade ljudi koji su mu predstavljeni kao šampioni.

A šampion ne bi trebalo da bude samo čovjek koji zna da pobijedi.

Trebalo bi da zna i kada nije potrebno da se bori.

Crnogorski borilački sport nije ovo.

Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.