Zoran Glomazić spasio Ibar: Kada smo svi na istom zadatku, možemo mnogo!
Čovjek koji je sa Sutjeskom u godini pandemije koronavirusa bio u play-offu (tada su play-off za ABA 1 ligu igrala samo četiri tima), ističe da opstanak nije ono čemu Ibar treba da teži, ali da je u datoj situaciji to veliki uspjeh, koji ne bi bio moguć bez sinergije na više nivoa.
Ibar i Rožaje poznati su po vatrenoj atmosferi koju donosi košarkaški teren na Bandžovom brdu, a taj teren i grad umalo su ove sezone ostali bez prvoligaškog takmičenja u domaćem košarkaškom prvenstvu.
Kasno sklopljen tim bio je zakovan za dno, sa skorom 1-10, sve dok klub nije početkom februara preuzeo Zoran Glomazić. Iskusni stručnjak koji je vodio više timova u Crnoj Gori, Albaniji i Bosni i Hercegovini uspio je da pokrene Ibar i da ga spasi ispadanja, pa je rožajski tim sezonu završio na skoru 8-16.
“Kada sam preuzeo klub obećao sam navijačima da će svaki igrač dati sve od sebe, ginuti za svaku loptu i uraditi sve da ovaj klub ostane u eliti. Drago mi je da sam, zajedno sa njima, obećanje ispunio i što će Ibar i naredne sezone igrati u Prvoj ligi, koja je iz godine u godinu sve jača”, kaže za CGsport.me Glomazić.
Razlog je jasan, jer dva tima iz našeg nacionalnog prvenstva (koja se ne zovu Budućnost, SC Derby i Mornar) igraju regionalnu, ABA 2 ligu.
“Ta činjenica da dva tima iz naše lige idu u ABA 2 podigla je kvalitet, pa svi timovi imaju neku svoju računicu. Ibar se kasno skupio, i mi smo morali da krenemo iz minusa kada sam stigao. Imali smo mnogo povreda i problema, jako skraćenu rotaciju, ali sam zatekao odličnu grupu momaka koji su uvijek davali sve od sebe”, ističe Glomazić.
Ibar i Rožaje zaslužuju više
Čovjek koji je sa Sutjeskom u godini pandemije koronavirusa bio u play-offu (tada su play-off za ABA 1 ligu igrala samo četiri tima), ističe da opstanak nije ono čemu Ibar treba da teži, ali da je u datoj situaciji to veliki uspjeh, koji ne bi bio moguć bez sinergije na više nivoa.
Prije svega, ističe 60-godišnji trener, sa navijačima.
“Nije borba za opstanak nešto što Ibar i Rožaje zaslužuju. Ovdje su me dočekali ljudi raširenih ruku, i u Upravi i u samom gradu, spremni da poprave situaciju u kojoj je tim bio na polovini sezone. Mi smo kroz nastupe na terenu uspjeli da u dvoranu vratimo Gazije, vjerne navijače ovog kluba koji su uvijek bili, da iskoristim tu izlizanu frazu, “šesti igrač”, ali zaista je tako. Ovdje bi se u atmosferi koju prave teško snašli i timovi iz mnogo većeg košarkaškog takmičenja”.
“Ta sinergija Uprava – navijači – igrači donijela nam je rezultat koji smo postavili kao cilj. Uz par pojačanja koje smo angažovali, i bazu lokalnih košarkaša, Ibar ostaje stabilan klub koji će, nadam se, naredne sezone imati veće ambicije”, smatra Glomazić.
A da li će ostati u Ibru, Glomazić za sada ne zna.
“Dosta je bio stresan finiš sezone, Imali smo razumijevanje Uprave koja je obezbijedila pojačanja, ali smo se mučili sa povredama. Moj ugovor je istekao, uzeo sam par sedmica da odmorim pa ćemo vidjeti. Svakako želim da istaknem da mi je period u Rožajama bio izuzetno prijatan. Želim da se prije svega zahvalim čelnim ljudima kluba, ali svim Rožajcima i na kraju naravno Gazijama, koji osjećaju ovaj klub i koji su bili uz njega u ovim teškim momentima. Sjever zaslužuje da ima stabilan klub, a uz ove navijače, i da bude na regionalnoj košarkaškoj mapi, i to im od srca želim”.
Iskusni stručnjak vodio je nekoliko klubova. Sa Sutjeskom i Teodom je nastupao u ABA 2 ligi, vodio je Zrinjski iz Mostara, još nekoliko timova u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Mario Andrijašević se bavi sportskim novinarstvom od 2008. godine, kada je pokrenuo svoj prvi blog. U periodu od 2012. do 2015. bio je urednik crnogorske verzije poznatog portala FightSite.hr.
Dvije godine je radio kao sekretar KK Sutjeska, što mu je dodatno proširilo iskustvo u sportskoj administraciji.
Diplomirao je sportsko novinarstvo na Fakultetu za sport u Nikšiću, čime je stekao akademsku podlogu za svoju karijeru. Od 2019. godine je osnivač i glavni urednik portala CGsport.me, posvećenog sportskim dešavanjima u Crnoj Gori i šire.