Puca u muškom rukometu: Anđelić oštro po Šoli i RSCG, Božović nezadovoljan saradnjom

Crnogorski muški rukomet doživio je zemljotres nakon posljednjeg spiska selektora Vlada Šole za dvomeč sa Gruzijom u okviru EHF sedmice.

Na spisku se nijesu našli srednji bek Božo Anđelić te Miloš Božović. Nema ni Stevana Vujovića koji nije ni putovao na januarsko prvenstvo Evrope.

Anđelić i Božović oglasili su se juče. Božović je istakao da nema saradnju sa Šolom, te da “ona nije na nivou na kojem treba da bude”.

Iz RSCG zasad nema reakcija, ali će ih biti, jer je Anđelić kazao da se problemi guraju pod tepih. I zaista, naš rukomet je u velikom padu iako i dalje imamo rezultate na reprezentativnom nivou.

Klupski rukomet je na nivou amaterskog, imamo jedan ozbiljniji muški klub, Lovćen. Cetinjani su igrali EHF Evropsku ligu, dobili tešku grupu u kojoj nijesu uzeli ni bod, a onda počeli da se raspadaju pa su otišli Vuko Borozan, trener Pero Milošević. O ostalim klubovima ne treba ni govoriti. Rad u neuslovnim salama, mala primanja i borba za opstanak.

U ženskoj odavno nema ozbiljne lige i konkurencije. Budućnost osvaja titule, dok se u Evropi ove sezone blamirala i srušila sve negativne rekorde.

Da li će, posebno objava Anđelića, pokrenuti neke stvari, ili će se zaboraviti kroz par dana i preći kao preko mnogo stvari, vidjećemo, no jedinstvo koje je krasilo tim koji je stvorio Zoran Roganović sada se raspada.

Rekao da sam potreban, reprezentacija privilegija

Miloš Božović situaciju je komentarisao za RTCG.

“Iskreno, ta saradnja nije na nekom nivou, na kojem je bila sa prošlim selektorima. Uvijek sam imao odličnu saradnju sa trenerima, ali ovoga puta je sve to izostalo na svim poljima, i jednostavno saradnja nije na nivou na kojem bi trebala da bude. Gospodin Šola je mene pozvao prije dvije nedjelje i rekao mi da želi da proba mlađe igrače i ja sam rekao da je to u redu i da im želim sve najbolje. Svaki trener ima pravo na svoju viziju. Prije Evropskog prvenstva sam obavio razgovor sa selektorom, gdje sam mu rekao da ako ne postoji prostor da pomognem ekipi, možda i ne idem na šampionat Evrope. Gospodin Šola mi je tada rekao, da sam potreban reprezentaciji”.

“Nikada nisam i neću odbiti poziv da igram za Crnu Goru. Biti u dresu reprezentacije je čast i privilegija, kada ste deset godina tu i kada ste dio najvećih uspjeha reprezentacije, zna se kakva saradnja treba da bude sa svakim igračem. Ukoliko dođe do razgovora i ako sam ja potreban reprezentaciji na terenu, uvijek ću se odazvati”.

Anđelić o Šoli, RSCG…

“U Crnoj Gori oni koji najviše daju državi, a ne traže i ne dobijaju ništa, stalno treba da se dokazuju drugima koji od nje samo uzimaju.

Imam obavezu da crnogorsku javnost upoznam sa sljedećim činjenicama: Selektoru reprezentacije saopštio sam da ubuduće neću nastupati za crnogorsku reprezentaciju dok je on na toj poziciji. Kazao sam da ne želim da sarađujem sa osobom koja nema autoriteta, a ni karaktera da bude na takvoj poziciji. To sam rekao, ne da bih odustao od Crne Gore, već suprotno da bih napravio jedini pritisak koji mogu kao igrač da bi se stanje u muškom rukometu promijenilo na bolje.

I umjesto da to bude alarm za čelnike Rukometnog saveza Crne Gore, oni ostaju nijemi bez bilo kakve reakcije i preduzimanja potrebnih mjera. Naravno, sa selektorom koji se previše ne miješa u svoj posao ne mogu dalje sarađivati.

Poznato je svim igračima da je ne tako rijetko taktiku ekipe i osmišljavanje pojedinih akcija selektor prepuštao igračima. To dovoljno govori o nedostatku autoriteta i pojavi koja je nažalost prisutna samo kod naše reprezentacije.

Rukometni savez Crne Gore probleme igrača sa kojima se suočavaju, gura posljednjih deset godina ‘pod tepih’ zbog navodnog mira u kući, ne interesuju ih pitanja vezana za sportski teren, a suštinski sve to rade zbog čuvanja fotelja i svojih stečenih pozicija, visokih plata, dnevnica, korišćenja auta i svih drugih benefita.

Mučan je osjećaj kada onima koji su gledali da uzmu dnevnicu, platu od saveza, čupnu honorar mora da se dokazuje neko ko nije ništa uzeo, ni jednog centa za nešto što je smatrao za svoju obavezu, a to je sportska borba u dresu sa nacionalnim grbom. Nažalost tokom zadnjih deset godina problemi u crnogorskom rukometu su se gomilali i doživjeli kulminaciju. Umjesto da savez rješava probleme koji se usložnjavaju, pokušava se stvoriti utisak da su igrači krivi za takvo stanje.

Niko, nikada nije od rukovodnog kadra saveza priznao odgovornost zbog stanja u muškom rukometu, iako su raniji i sadašnji sazivi rukovodstva u zadnjih deset godina učinili sve da unište muški rukomet u Crnoj Gori.

Zato postavljam pitanje da li su igrači krivi što su dva najtelentovanija igrača u posljednjih pet godina, Latković i Vujović odlučili da igraju za Sloveniju, da li se zapitaju koji je problem sa Lipovinom i Simovićem, i sada na kraju sa Božovićem i sa mnom? Jednostavno niko iz saveza nema sluha za takve događaje, to njih ne interesuje, njima je iznad svega primarni cilj mogućnost sticanja privilegija i benefita. Selektor bi trebao da se bavi sa čelnicima saveza tim pitanjima.

Nažalost uvijek ista priča, samo su se uloge promijenile. Nakon utakmice sa Islandom na Evropskom prvenstvu savez je tražio novog selektora, a ta aktivnost je prestala nakon pobjede protiv reprezentacije Srbije.

Žao mi je zbog vjernih i najboljih navijača, zajedno smo proživljavali lijepe trenutke, reprezentujući našu državu. Ostaje gorak utisak što ova generacija koja je imala nesporan kvalitet i veliki potencijal nije postigla značajnije sportske rezultate”,

Mario Andrijašević

Mario Andrijašević se bavi sportskim novinarstvom od 2008. godine, kada je pokrenuo svoj prvi blog. U periodu od 2012. do 2015. bio je urednik crnogorske verzije poznatog portala FightSite.hr.

Dvije godine je radio kao sekretar KK Sutjeska, što mu je dodatno proširilo iskustvo u sportskoj administraciji.

Diplomirao je sportsko novinarstvo na Fakultetu za sport u Nikšiću, čime je stekao akademsku podlogu za svoju karijeru. Od 2019. godine je osnivač i glavni urednik portala CGsport.me, posvećenog sportskim dešavanjima u Crnoj Gori i šire.