Petar Kapisoda: Odnos prema dresu reprezentacije je čudo i glavna karika uspjeha

Početkom 2019. godine, proslavljeni crnogorski rukometaš, Petar Kapisoda, postavljen je na čelo Rukometnog saveza Crne Gore. Kako nas je tokom svoje igračke karijere navikao na brojne uspjehe, ništa manje nijesmo očekivali i na novoj poziciji. Danas, kada je godina pri kraju i kada se sumiraju utisci, jedino što može da se istakne jeste da je Kapisoda opravdao očekivanja.

Na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu za rukometašice u Japanu, naša selekcija je zauzela peto mjesto čime je izborila vizu za kvalifikacioni olimpijski turnir. Sa druge strane, muška rukometna reprezentacija je ostvarila istorijsku pobjedu nad Danskom i izborila plasman na Evropsko prvenstvo. Sve u svemu, godina na izmaku će biti upamćena kao izuzetno uspješna.

U intervjuu za “Pobjedu“, Petar Kapisoda se osvrnuo na ostvarene rezultate u godini za nama. Njegov intervju prenosimo vam u cjelosti.

Razmišljali ste pozitivno i na vrijeme predali kandidaturu za organizaciju jednog od tri kvalifikaciona turnira. Jeste li optimista?

“Bili smo optimisti, jer smo vjerovali u ekipu. Ne mogu da zamislim situaciju da dobijemo domaćinstvo, a da naša ekipa nije tu. Ako budemo igrali pred našim navijačima, a nakon svega, s punim pravom možemo da računamo na Tokio. Sistem je komplikovan, ponovo ćemo igrati malo Svjetsko prvenstvo i ponovo ćemo morati nekome ,,skalp“ da uzmemo. Ali, kad je lako? Nije nikad lako i nekako mi se čini da je sva ljepota u tome da stalno i treba da igramo sa najboljima. I da pobjeđujemo najbolje da bi došli tamo gdje nam je mjesto, a to je da se borimo za najveći rezultat”.

Peto mjesto, sedam pobjeda i dva poraza, jedan tijesan, moglo bi se reći poklon Španiji, kojoj su kasnije ,,lavice“ poklonile i prolaz u polufinale. Ali, Crna Gora je iz sebe ostavila mnoge velesile, kako na to gledate?

“Da ne bi bilo da smo subjektivni i da fantaziramo, jer su to naše đevojke, i zato što je to naša država, samo treba da pogledamo činjenice. Sa skromnim, malim budžetom, čuda pravimo. Pogledajte koliko je reprezentacija iza nas ili federacija koje imaju višestruko, desetostruko veći budžet, sa potpuno istim obavezama kao i mi. Ostaviti iza sebe Dansku, Francusku, Mađarsku, Brazil i ostale, nije mala stvar. Peto mjesto moramo da smatramo uspjehom. Pred početak prvenstva mislio sam da ćemo sa Španijom da igramo za prolaz, a ne za maksimalni prenos bodova. Kasnije, pobjeda nad Švedskom, omogućila nam je plasman u kvalifikacije, a sve smo lijepo zapečatili sa pobjedom protiv Srbije. Iskreno, za mene, peto ili šesto mjesto nije isto”.

Provlačite konstantno da su rukometašice primjer kako se najiskrenije, sa najljepšim emocijama, nosi crnogorski dres. Po čemu su, zaista, posebne?

“Stojim iza svega što sam rekao tokom prvenstva i kasnije. Svaka od đevojaka može slobodno da bude primjer ostalim crnogorskim sportistimа. Zbog, prije svega, odnosa prema obavezama, igri, nacionalnog naboja i patriotizma u najljepšem svijetlu. Iskreno, kao predsjednik Saveza, kao kolega i drug uživao sam u svakom trenu. Zahvalan što sam proživio lijepe trenutke u Japanu. Znam i da ovo nije trenutni uspjeh, već posljedica nečega što je planirano pažljivo. Svaka pojedinačna stvar, koju smo uključili u proces, bila je opravdana”.

Primarni cilj u Japanu je ostvaren, šta je falilo da se dođe do medalje?

“Ne nosim žal za golom Barbose u posljednjim trenucima meča. Nije nas gol odvojio od borbe za medalju, već oscilacije protiv vrhunske ekipe, što je potvrdila nastupom u finale. Ali, isto tako, ne mogu da se ne sjetim da smo vodili 21:17. Ovo sam igrački vidio i prenio igračicama u neposrednom razgovoru. Da sam vidio da je to ekipa koja nas ,,dere“ pet, šest golova razlike, onda bi bilo: kapu dolje. Međutim, nijesu bili bolji, a ni dan-danas ne mislim da su bolji od nas. Nakon svega, mislim da možemo sa svima da igramo, a isto tako sam apsolutno siguran da nijedna selekcija nije srećna kada nas vidi za protivnika”.

Crna Gora je dobila individualnu nagradu, Jovanka Radičević je najbolje desno krilo, da li je ovo još jedna potvrda koliko je Crna Gora jaka?

“Upravo tako, njeno individualno priznanje smatram kao veliko priznanje našem sportu i cijeloj ekipi. Srećan sam što je Jovanka i u najužem izboru za sportistu godine, što je velika stvar i satisfakcija. Sa neba ništa ne pada, a Jovanka je nagradu, sa svojim drugaricama, krvavo zaradila”.

Uskoro počinju pripreme muške selekcije za EP, na širem spisku ima i iznenađenja, tu je Fahrudin Melić, koji se davno oprostio od dresa, jeste li umiješali prste?

“Mislim da je potez realan, objektivan i pametan. S obzirom na to da ne raspolažemo sa velikim brojem kvalitetnih igrača, moramo o svima da vodimo računa. Melić igra u Francuskoj, gdje je četiri kola zaredom bio najbolji igrač lige. Na širem je spisku, a na selektoru je kasnije da odluči ko će da putuje i igra. Mela je bio oduševljen pozivom”.

Šta priželjkujete na EP?

“Čeka nas drugačiji format takmičenja, sa 24 ekipe. Ranije je bila dovoljna pobjeda ili remi za drugu fazu, sad, čini mi se, pobjeda bi bila malo. To nameće veću obavezu, odgovornost, ali nigdje nije lako. Nama je zapala, da kažem, balkanska grupa, dobro je što su to kvalitetne ekipe i po mjeri, a poslije svega viđenog u kvalifikacijama, siguran sam da možemo sa svima da igramo i da pobjeđujemo. Ali, biće i teško. Lično, ne smatram uspjehom plasman naše muške reprezentacije na prvenstvo Evrope, jer tamo nam je mjesto. Mislim da, konačno, treba da pobijedimo nekoga i prođemo grupu, pa da vidimo u drugoj fazi da li smo dorasli protivnicima”.

Ključ je?

“Samo odnos. Pristup je čudo i ključna karika uspjeha”.

Od prvog februara ste na čelu Rukometnog saveza, na šta ste najponosniji, ako na trenutak zaboravimo uspjehe muškog i ženskog nacionalnog tima?

“Ponosan sam na činjenicu da su mlađe selekcije izborile plasman na velika takmičenja. Bićemo domaćini kadetskog prvenstva Evrope za ulazak u A diviziju, što bi bilo prvi put od osnivanja. I to bi bio uspjeh. Imamo dobru generaciju momaka, na koje računamo za budućnost. Pokrenuli smo Mini rukomet, imali smo akciju – promociju sporta, obilazili škole, podijelili opremu koju smo dobili kao donaciju od Evropske rukometne federacije. Sa nama su bile Suzana Lazović i Anđela Bulatović. Prvi put predložili smo Ministartstvu sporta i mladih stipendiranje za četiri najbolja rukometaša i rukometšice, što je Ministarstvo podržalo. Angažovanjem PR menadžera riješili smo ogroman problem funkcionisanja protoka informacija”.

Kako budžet podnosi akcije koje nijesu male?

“Imamo skroman budžet, koji je apsolutno nedovoljan. Pomažu sponzori, kojih je sve više, međutim, iznosi ne omogućavaju mirno bitisanje. Pred kraj godine jedva funkcionišemo, međutim, mislim da naši rezultati neće ostati nezapaženi, kao što i nijesu. Razvijamo se, ali nam fali para”.

Jeste li sumnjali, nakon remija sa Faranima kod kuće na startu kvalifikacija, da ćete uspjeti da dođete do EP?

“Bilo je sumnji, jer smo katastrofalno počeli kvalifikacije. Poraz ili remi sa Farskim Ostrvima ne možemo pretvarati u pobjede. Za sportistu ne postoji veća kazna nego kada ga neko ponizi na terenu. Nakon toga očekivao nas je dvomeč sa Danskom, najboljom selekcijom na svijetu. Ko je normalan mogao da sanja pobjedu? Odigrali smo nezaboravnu utakmicu, a pobjeda nad svjetskim prvakom bila je senzacija. Možda jedna od najvećih u istoriji crnogorskog sporta. Trijumfom momci su podigli nivo energije i zasluženo se plasirali”.

Stručni štab ženske seniorske selekcije, koji je imao uspona i padova, specifičan je u odnosu na ostale selekcjije. Selektor je Šveđanin, pomoćnik Rumun, od ovog takmčenja pridružila se Bojana Jeličić, psihološkinja iz Srbije.

“Na insistiranje selektora, koji je smatrao da je to poželjno, angažovali smo psihologa. Bojana je, uz stručni štab, odradila lavovski dio posla. Mislim da će to biti praksa i u budućnosti. Ne smijemo da zaboravimo naše fizioterapeute, odnosno naše rudare. Posebnu zahvalnost dugujemo Mitru Vujoviću i Andriji Damjanoviću”.

Da li se možda na primjeru Marine Rajčić, koja je trpjela bolove u leđima, propustila prva dva meča, vidi kako se brani dres?

“Marina je jedan od najsvjetlijih primjera, kada zbog nacionalnog dresa zaboravliš na sebe. Razumijem sve, prolazio sam kroz slične stvari. Marina je u zvijezde morala da gleda kako će ujutro ustati. Prije svega je bila pozitivna, nikad je nijesam čuo da kuka. Iskazala se, kao i sve djevojke”, zaključio je Petar Kapisoda.

foto: rscg