Mijenjaju upravu oni koji su je i postavili: Sutjesci ne treba još jedan restart za javnost

Sutjeska će dobiti novu upravu. Promijeniće se Skupština, Upravni odbor, uskoro će stići i novi trener, a najavljena je i potpuno drugačija sportska politika, sa mnogo većim osloncem na igrače iz Nikšića i sopstvenog omladinskog pogona.

Sve to zvuči logično poslije katastrofalnog početka sezone.

Postoji, međutim, jedno jednostavno pitanje: ko mijenja ljude koji su do juče vodili Sutjesku?

Isti oni koji su ih postavili.

Tu počinje i završava najveći problem aktuelnog crnogorskog šampiona, i ne samo njega, već i brojnih drugih klubova koji zavise od lokalnih vlasti.

Sutjeska posljednju pobjedu pamti još od 20. maja, kada je u pretposljednjem kolu prethodne sezone savladala Mladost DG u gostima. Uslijedio je famozni meč protiv Jedinstva, koji je zbog okolnosti i načina na koji je odigran ostavio mnogo gorčine među dijelom crnogorske fudbalske javnosti, a zatim je počeo slobodan pad.

Ako računamo i prijateljske utakmice, Sutjeska je izgubila 11 mečeva zaredom.

Ako ih izbacimo iz jednačine, slika nije mnogo ljepša, sedam zvaničnih utakmica i sedam poraza.

Tri postignuta gola. Petnaest primljenih. Govorimo o šampionu Crne Gore.

Restart poslije restarta

Nakon skandiranja navijača, protesta sa tribina i sve glasnijeg nezadovoljstva u gradu, stigla je reakcija. Opština Nikšić je preko zvaničnog profila kluba najavila promjenu kompletne upravljačke strukture.

Nova Skupština. Novi Upravni odbor. Nova strategija.

I ono što će većina Nikšićana vjerovatno pozdraviti, a to je insistiranje na afirmaciji mladih igrača, prije svega iz Nikšića i Crne Gore.

Lijepo, samo što Sutjesci nije potrebna još jedna objava sa novom strategijom ako će o njenom sprovođenju ponovo odlučivati isti centar moći.

Jer predsjednici se mijenjaju, Upravni odbori se mijenjaju, treneri se mijenjaju, sportski direktori dolaze i odlaze.

A ljudi koji na kraju odlučuju ko će sjedjeti na tim funkcijama ostaju na istom mjestu. Ili zapravo, nastavljaju da drže glavnu riječ.

I onda, kada pritisak postane prevelik, kada navijači počnu da skandiraju, kada grad više ne želi da ćuti i kada rezultati postanu toliko loši da ih je nemoguće objasniti, slijedi novi reset.

I tako ukrug.

Ko odgovara za skupe promašaje?

Posebno je teško opravdati ovakav rezultat ako su tačne brojke koje se posljednjih mjeseci pominju oko finansiranja prvog tima.

U fudbalskim krugovima govori se o pojedinačnim ugovorima koji dosežu između 5.000 i 10.000 eura mjesečno, kao i o izuzetno visokom ukupnom iznosu za plate prvog tima.

Takve brojke same po sebi ne bi bile problem.

Profesionalni fudbaleri treba da budu dobro plaćeni. Ako klub može da ih plati – još bolje, jer oni obično dižu kvalitet lige.

Ali visina ugovora nosi i visinu očekivanja.

Ne može igrač sa ozbiljnim primanjima mjesecima izgledati kao da mu rezultat kluba nije najvažnija stvar tog dana.

Ne može ni onaj koji ga je doveo poslije nekoliko mjeseci jednostavno reći da sada počinje neka nova politika.

Jer neko je potpisao taj ugovor, neko je procijenio da je taj fudbaler potreban Sutjesci.

Neko je odlučio da vrijedi toliko., a na kraju, neko mora da odgovara i kada se pokaže da procjena nije bila dobra.

Odgovornost ne može uvijek završavati na treneru ili predsjedniku koji će prvi biti žrtvovan kada rezultati nestanu.

Sutjeska je izgubila ono po čemu je bila Sutjeska

A postoji još nešto što Nikšić možda osjeća jače nego bilo koji poraz Sutjeska sve manje liči na nikšićki klub.

Nikšićka publika nikada nije tražila da svih 11 fudbalera budu iz grada. Nije ni realno, ali želi da prepozna svoj klub.

Želi nekoliko momaka koje je gledala u mlađim kategorijama. Momaka kojima ne treba objašnjavati šta znači utakmica protiv Budućnosti. Koji znaju šta predstavlja stadion kraj Bistrice i kakvu težinu ima dres Sutjeske.

Slično je i u košarkaškoj Sutjesci, lokalna publika posebno cijeni svoje igrače, ljude koje poznaje i sa kojima može da se poistovjeti.

Problem nastaje kada njih zamijene fudbaleri koji dolaze na nekoliko mjeseci, često bez kontinuiteta u prethodnim klubovima, dobiju veoma ozbiljne ugovore, a onda na terenu ne pokažu zbog čega su uopšte stigli.

To nije problem tih igrača samo po sebi, neko ih je doveo.

Promjena mora početi od odgovornosti

Zato najava Opštine da će Sutjeska ubuduće više vjerovati svojoj djeci jeste dobar potez.

Ali samo ako nije još jedna poruka za smirivanje javnosti. Jer Sutjesci ne treba kozmetika.

Ne treba joj pet novih članova Upravnog odbora čija će imena za godinu dana ponovo biti predmet rasprave.

Potrebna joj je jasna odgovornost i sloboda u odlučivanju stručnih ljudi. Ko vodi sportsku politiku? Ko bira predsjednika? Ko bira direktora? Ko odobrava skupe ugovore?

Ko će sjutra objasniti zašto su desetine ili stotine hiljada eura potrošene na igrače koji nijesu donijeli rezultat?

Tek kada odgovori na ta pitanja budu jednako važni kao ime novog trenera ili predsjednika, možemo govoriti o stvarnom restartu.

Do tada će se mijenjati figure.

A oni koji ih postavljaju ostaće na pravom tronu.

I upravo tu je problem Sutjeske mnogo veći od sedam poraza u sedam utakmica.

Ako ti se dopada ono što radimo i želiš da podržiš nezavisno izvještavanje o crnogorskom sportu, razmisli o maloj podršci našem radu. Saznaj više i pridruži nam se već od 2€ mjesečno ovdje.